Page 140 - Boris Mouravieff – Gnoza

Evo naznaka - nužno sažetih - koje možemo povući iz brzog
pregledavanja tablice ekvivalencije Vremena.
Čovjek 5, dostigavši drugo Rođenje, te tako obdaren astralnim tijelom,
tvori dio Mezokozmosa dok još živi na zemlji.
To bi mu dalo sposobnost da kontemplira sljedeći viši kozmos, što je
Deuterokozmos, kozmos Sina. To je ono zbog čega nalazimo, u himni Uskršnjeg
ciklusa, sljedeći usklik koji bi se inače činio bizarnim: 'Vidim Tvoju palaču
Gospodine.'
Planetarni život od preko dva milijuna godina je zasigurno bogata
nagrada za rad koji ezoterična znanost zahtijeva od svojih učenika. Bez govora o
solarnom životu, isključivom pravu ljudi 6 i 7, onaj čovjeka 5 već izgleda -
relativnoj i ograničenoj svijesti naše Ličnosti - kao Spasenje i vječni Život koji su
teme molitve u Kršćanskoj liturgiji. Ali pošto je svaki kozmos, po sebi,
trodimenzionalan i analogan drugima, percepcija vremena u različitim
kozmosima također je analogna. To je zbog toga što je vrijeme samo različito u
različitim kozmosima. Iz gornjega slijedi da ako je život fizičkog tijela normalno
ograničen na 80 zemaljskih godina, onaj astralnog tijela - u povratku - nalazi se
ograničen na 80 astralnih godina ili godina Mezokozmosa, i tako dalje. Ljudska će
Individualnost penjući se skalom kozmosa - u životu ograničenom, osim u
izvanrednim okolnostima, na 80 godina prikladnih njegovom stepenu
Relativnosti - dostići prag Protokozmosa, da bi tamo bila pozdravljena kao
raskošni sin u njedrima Apsoluta I.

(10)

Uspostavili smo karakteristike vremena za Mikrokozmos, domenu
fizičkog tijela, za Mezokozmos, domenu suptilnog tijela, i za Deuterokozmos,
domenu mentalnog tijela učvršćenog tijelom milosti. Ono što je iza
Deuterokozmosa zatvoreno je za čovjeka dokle god on zadržava svoje fizičko
tijelo. To je ekvivalentno kao reći da stupac Deuterokozmosa u prethodnoj tablici
tvori gornju granicu vremenske relativnosti za zemaljskog čovjeka. Ali kako bi ova
tablica bila potpuna, moramo dodati još jedan stupac, u ovom slučaju lijevo od
onog Mikrokozmosa. On bi bio dodijeljen Mikro-mikrokozmosu, to jest, svijetu
mikroskopskih organizama, osnovi i temelju ljudskog tijela. Primjenom istog
koeficijenta od 30 000, ali u obrnutom smjeru, dobivamo 24 sata za život
prosječne stanice ljudskog tijela, i 3 sekunde za njen cijeli dan. Za točnost,
kompletna analiza ekvivalencije između Mikrokozmosa čovjeka i Mikro-
Mikrokozmosa zahtijevala bi proučavanje čovjeka samog kao sastavljenog od
zbira sedam kozmosa. Za sad, bit će dovoljno podsjetiti se da, prema načelu
Relativnosti, život Mikro-Mikrokozmosa, premda odgovara 24 sata čovjekovog
života, samom sebi se osjeća i doživljava kao da traje 80 godina, dok njegov dan,

138 |