Page 103 - Boris Mouravieff – Gnoza
P. 103

drsko  reći  kako  je  materija  samo  statički  oblik  energije  -  čija  je  priroda  iznad
               svega dinamička. Određene pojave koje su bile poznate od pamtivijeka već su
               omogućile jasno viđenje te tvrdnje: sferično svjetlo ili vatrena kugla, na primjer,
               koja posjeduje određene karakteristike specifične materiji, kao volumen i boja.
               Ali stanje znanja u prošlom stoljeću nije omogućilo produktivno proučavanje ove
               pojave;  ona  je  ostala  relativno  neprimijećena  zbog  svoje  rijetkosti.  Skorašnji
               napredak  pozitivne  znanosti  doveo  je  ponovnom  otkriću,  ako  ne  u  svakom
               detalju barem djelomično, drevnog tradicionalnog znanja, posebice na području
               odnosa  materija  -  energija.  Tradicionalna  ezoterična  znanost  razmatra
               manifestaciju sve energije kao oblik cikličke vibratorne kretnje. Ona dalje uči da
               je materija sastavljena od relativno ograničenog broja jezgara različitih kvaliteta,
               te  je  po  prirodi  analogna  sferičnom  svjetlu.  Ove  jezgre  su  animirane  cikličkim
               vibratornim kretnjama varirajuće frekvencije i amplitude. Ovdje Tradicija uvodi
               pojam  gustoće  koji  je  primjenjiv  na  energiju  kao  i  na  materiju.  Konačno,  ona
               utemeljuje  zakon  prema  kojem  su:  gustoća  tvari  i  gustoća  vibracija  obrnuto
               proporcionalne.
                      Uvijek  u  skladu  s  tim  tradicijskim  učenjem,  količina  jezgara  u  materiji,
               jezgara koje su da budemo precizni sama materija, je minimalna. Volumen koji
               zauzima neki objekt, što god da on je, ispunjen je onim što zovemo vrlo brzim
               tragovima  kretnji:  kretnji  ograničenog  broja  jezgara.  Sve  ovisi  o  gustoći  ovih
               kretnji  te  njihovoj  brzini.  Što  su  vibracije  teže  i  tromije,  to  je  veći  broj  jezgri
               potrebnih  da  bi  sastavile  tijelo,  i  obrnuto.  Znamo  da  je  brzina  kretanja  u
               mogućnosti promijeniti fizičke karakteristike materije. Na primjer, kad rotiramo
               svijetli  komad  papira  na  osovini  pri  pet  do  šest  tisuća  okretaja  u  minuti,  on
               postaje sposoban prepiliti komad drveta. Na ovoj frekvenciji naš komad papira
               izgleda kao disk, iako je zapravo kvadrat. Ako povećamo brzinu rotacije mnogo
               iznad  one  spomenute  gore,  disk,  kao  što  se  ispostavilo,  će  za  naša  osjetila
               poprimiti izgled čvrstog predmeta u mirovanju. Tada bismo mogli dotaknuti list
               papira bez opasnosti da nam se ruke otpile.
                      U svjetlu ove teorije struktura materije izgleda analogno onoj Svemira,
               kojeg  promatramo  'iznutra',  s  rotacijom  zvjezdanog  sustava.  Već  smo  o  tome
               govorili  (Poglavlje  VIII)  i  rekli  da  ako  bismo  -  smanjivši  sebe  na  proporcije
               infinitezimalnog bića - bili u mogućnosti promatrati naša tijela iznutra, kao što
               promatramo  tijelo  Svemira,  ne  bismo  percipirali  ništa  drugačije.  Struktura
               Svemira je strogo uniformna na svakoj skali, uz rezerve uslijed primjene načela
               Relativnosti.

                                                  (5)

                      Tradicija razmatra sve kretnje kao ubrzanje ili smanjenje vibracija istog
               reda. Ona odbacuje ideju stabilnosti, budući da sve što postoji čini to kao rezultat
               kretnje, te se nalazi u perpetualnom stanju kretanja. Isto tijelo može ostvariti - te

                                                 101 |
   98   99   100   101   102   103   104   105   106   107   108