Page 71 - Rajneesh Osho - Knjiga o Egu
P. 71

Ako se i dalje nastavite boriti s guskom i bocom, nema načina da
       riješite   tu   zagonetku.   Učenik   je   shvatio   da   "zagonetka   mora
       predstavljati nešto drugo, inače mu je učitelj ne bi zadao. A što to
       može biti?" jer cijeli posao između učenika i učitelja odnosio se
       na um i svijest.
       Svijest je guska koja nije u boci uma. Ali vi vjerujete da je guska
       u boci i svakog pitate kako da iziđe. I ima glupana koji će vam
       raznim tehnikama pomoći da iziđe. Ja ih zovem idiotima jer sve
       to nisu uopće razumjeli. Guska je vani, nikad nije ni bila unutra i
       zato se ne postavlja pitanje kako je izvući iz boce.
         Um je samo procesija misli koje prolaze pred vama na ekranu
       mozga. Vi ste promatrač. Ali vi se počnete poistovjećivati  s
       lijepim stvarima - sve je to podmićivanje. I kad vas jednom
       zahvate lijepe stvari, zahvatit će vas i ružne stvari jer um ne može
       postojati bez dualnosti. Svijest ne postoji s dualnosti, a um ne
       može postojati bez dualnosti.  Svijest je nedualna, um je dualan.
       Zato samo promatrajte. Ja vas ne učim nikakvim rješenjima. Ja
       vas učim jednom rješenju: Samo se malo povucite i promatrajte.
       Napravite odmak između vas i vašeg uma. Bez obzira na to je li
       on dobar, lijep, ukusan, da li nešto u čemu biste voljeli pobliže
       uživati, ili je ružan - ostanite što je moguće dalje. Gledajte na
       njega kao na film. Ali ljudi se poistovjećuju čak i s filmovima.
       Kad sam bio mlad, gledao sam... (već dugo nisam vidio nijedan
       film) Ali vidio sam ljude kako plaču, kako im suze teku  - a ništa
       se ne događa. Dobro je da je u kino dvoranama mrak. To spašava
       ljude da se ne osjećaju zbunjenima. Obično bih pitao oca: "Jesi li
       vidio?   Momak   pokraj   tebe   je   plakao."   On   odgovara:   "Cijela
       dvorana je plakala. Scena je bila tako..."
       Ja sam rekao: "Ali to je ekran i ništa drugo. Nitko nije ubijen,
       nikakva se tragedija nije dogodila. Bila je to samo projekcija
       filma, samo slike koje su se pokretale na ekranu. Ljudi se smiju,
       ljudi plaču, tri sata oni su gotovo izgubljeni. Oni   postaju dio
       filma, poistovjećuju se s nekim karakterom."
       Otac mi je rekao: "Ako postavljaš pitanje o reakcijama ljudi, ne
       možeš uživati u filmu." Odgovorio sam mu: "Mogu uživati u
       filmu, ali ne želim plakati. Ne vidim nikakva zadovoljstva u

                                      70
   66   67   68   69   70   71   72   73   74   75   76