Page 155 - Rajneesh Osho - Knjiga o Egu
P. 155

Jednog dana ste rekli da je nastojanje opasno, ali naporan
       rad je potreban, to kaže meditacija. Za moj njemački um,
       nastojanje je isto što i težak rad. Ima li napornog rada bez
       nastojanja?
        To je delikatna stvar. Nastojanje je uvijek nešto bezvoljno, ono
       je uvijek djelomično. Vi ga obavljate jer ne vidite drugi način da
       ostvarite ono što želite ako se ne trudite. Kad bi postojao neki
       drugi   način,   vi   biste   napustili   nastojanje   i   skočili   odmah   do
       zaključka.  Čovjek nikad nije potpuno u svom nastojanju. Ne
       može ni biti jer ta ideja pripada budućnosti, krajnjem rezultatu.
       Natjecanje je orijentirano na budućnost, na rezultat. Čovjek se
       njime   bavi   samo   zbog   nekoga   budućeg   rezultata,   zbog   neke
       koristi, neke pohlepe, neke dobre nagrade. Zato učitelji zena kažu
       da je potrebno nastojanje bez truda.
       Što misle time: nastojanje bez truda? Oni kažu da je potreban
       težak rad, ali on ne smije biti orijentiran na budućnost. Trebate u
       njemu uživati. Ne zbog nekoga cilja - ako se ništa ne postigne
       njime, ono je lijepo samo po sebi. A to je najteže postići ljudskim
       umom. Zato to zovem napornim radom.
         Najteže je raditi nešto zbog same stvari, pjevati pjesmu zbog
       same pjesme, meditirati  zbog meditacije,  voljeti  zbog ljubavi
       same. To je najteža stvar za ljudski um jer um je orijentiran na
       budućnost. On kaže: "Zbog sebe? Ali zašto? Što će se dogoditi
       poslije toga?" Ljudi dolaze k meni i pitaju: "Možemo meditirati.
       Ali što ćemo time postići? Možemo postati askete, ali što ćemo
       time dobiti?" Takav je um - uvijek je pohlepan.
       Ispričat ću vam nešto: Jednog dana promatrao je Mulla Nasrudhin
       ulicu   kroz   prozor,   kad   je   ugledao   svoga   vjerovnika   kako   se
       približava njegovoj kući. Znajući što momak namjerava, Mulla je
       pozvao svoju ženu i rekao joj da dočeka posjetitelja. Zato je žena
       otvorila vrata i rekla: "Gospodine, mi vam još ne možemo platiti.
       I premda Mulla nije trenutno kod kuće, on dan i noć razmišlja
       kako nabaviti novac i platiti vam. Čak me je molio da gledam na
       cestu   i   kadgod   prođe   stado   ovaca,   ja   moram   izići   i   uzeti   i
       najmanji komadić vune koji se možda mogao zadržati po grmlju.
       I tako, kad skupimo dovoljno vune, možemo je isplesti i napraviti
       nekoliko šalova, prodati ih i platiti vam."
                                     154
   150   151   152   153   154   155   156   157   158   159   160