Page 152 - Rajneesh Osho - Knjiga o Egu

samo onda kad prvi dostigne svoj krešendo, svoj klimaks, kad
prvi korak dostigne svoj najviši vrh. Zato vam ja savjetujem
oboje: i egoizam i nesebičnost. Najprije budite egoisti, savršeni
egoisti, kao da sve na svijetu postoji samo za vas i vi ste središte
svega. Sve se zvijezde okreću oko vas, sunce izlazi zbog vas. Sve
postoji za vas, samo da vam pomogne da budete ovdje. Budite
središte i nemojte se bojati, jer budete li se bojali nikad nećete
sazrijeti. Prihvatite to, to je dio rasta. Uživajte u tome i dovedite
egoizam do njegova vrhunca.
Kad se to dogodi, postat ćete iznenada svjesni da vi niste središte.
Da je sve bila zabluda, djetinjasto ponašanje. Ali vi ste bili dijete
i zato nema pogreške u tome. Sada ste postali zreli i vidite da
niste središte. Zaista, kad to vidite opazit ćete da u postojanju
nema središta, to jest da je središte posvuda. Ili da središta uopće
nema, a postojanje postoji kao potpunost, kao cjelovitost bez
ikakva središta, kao kontrolna točka, ili da je svaki pojedini atom
središte.
Jacob Boehme je rekao da je cijeli svijet pun središta, da je svaki
atom središte, da periferija uopće ne postoji. Svuda su samo
središta, periferija ne postoji. To su razne mogućnosti. Obje znače
isto, samo su riječi različite i kontradiktorne. Ali najprije
postanite središte.
To izgleda ovako: Vi sanjate. Ako san dođe do svoga vrhunca, on
će se prekinuti. Uvijek se tako događa - kadgod san stigne do
svoga vrhunca, on se prekida. A što je vrhunac sna? To je osjećaj
da je san stvaran. Vi osjećate da je stvaran, da nije san i idete sve
dalje i dalje prema sve višem vrhuncu. A san postaje gotovo
stvaran. No on nikad ne postane doista stvaran, uvijek je gotovo
stvaran. On je tako blizu stvarnosti da sada više ne možete ići
dalje jer, učinite li još jedan korak, san će postati stvaran, a to ne
može biti, jer se ipak radi o snu. Kad se tako približi stvarnosti,
san se prekine, rasprši se i vi se posve razbudite. Isto se događa sa
svim vrstama zabluda.
Ego je najveći san. U njemu ima ljepote, on ima svoju agoniju,
svoju ekstazu. Ima svoj raj i pakao, oba postoje. Snovi su katkad
lijepi, a katkad su moćne more, ali sve su to snovi.

151