Page 704 - Albert Pike - Moral i Dogma
P. 704

je masonska obaveza zahtevala da Predsednik deluje po nalozima Velikog Komandera, tj. da Pajk nije bio
  amnestiran sve dok Džonson nije stekao 33 . Istina je sasvim drugačija i daleko manje uzbudljiva.
                                                   0

  A. Džonson je postao Majstor Mason 1851. godine u Greenwilleu u Loži Br. 119, u Tenesiju, a Vitez
  Templar 1859, i on nije pristupio Škotskom Obredu u vreme kada je dao Pajku amnestiju 1866. godine.
  Džonsonov  odnos  prema  Pajku  je  bio  opšti  odnos  poštovanja,  možda  čak  dubokog  poštova-nja,  ali
  apsolutno bez ikakve nadređenosti ili podređenosti.


  Predsednik Džonson je izdao nalog 30. avgusta 1865. godine kojim je garantovao Pajku ličnu slobodu,
  ukoliko položi zakletvu odanosti. Ovo nikako nije predstavljalo potpunu amnestiju, jer je sva Pajkova
  imovina  u  Arkanzasu  konfiskovana  (njegova  imovina  u  vrednosti  od  oko  20-25.000$  prodata  je  za
  2.250$).  Puna  amnestija  mu  je  ponuđena  23.  aprila  1866.  godine,  ali  je  nju  Pajk  odbio  jer  da  bi  je
  prihvatio, morao bi da plati 300$ za troškove suda oko prodaje svoje imovine!


  Četrnaest meseci kasnije, tek 20. juna 1867. godine, stepeni Škotskog Obreda, od 4-32, dati su Džonsonu.
  Benjamin B. French 33 , opisuje taj događaj: Sastali smo se s Predsednikom u prostoriji koja je nazivana
                            0
  bibliotekom, gde nas je on pozvao da zajedno ručamo. Zatim smo ga otpratili do naredne prostorije, gde
  su mu preneti stepeni. Džnson nikada nije stekao 33°


  Nameće se sledeće pitanje: Ako je Pajk imao tako jak uticaj na Džonsona, zašto mu on nije odmah dao
  punu amnestiju ili, zašto nije odmah delovao da sačuva Pajkovu imovinu? Apsurdno je smatrati da su
  Masoni mogli da deluju na Predsednika SAD da ih sluša - osim ako nismo više skloni teorijama zavere,
  nego istini.


  Nakon  povratka  iz  Kanade  u  SAD,  Pajk  je  kraće  vreme  radio  u  Memfisu,  Tenesi,  kao  advokat  i  kao
  urednik  Memphis  Appeah.  Zatim  se  1868.  godine  preselio  u  Vašington  gde  je  završio  reviziju  rituala
  Škotskog Obreda, obnovio praksu advokata i ostatak života posvetio Škotskom Obredu.


  U periodu od 1868. do 1870. godine bio je angažovan u politici i izdavao Patriot, novine Demokrata.
  Održavao je svoj advokatski posao u partnerstvu sa Robertom V. Džonsonom, bivšim senatorom SAD,
  sve do 1880. godine. Iako manje zainteresovan za poslove u Arkanzasu, jedna od njegovih poslednjih
  većih  uloga  u  toj  državi  bila  je  podrška  Grantovoj  administraciji  u  kandidaturi  E.  Bakstera  (Elisha
  Baxter) za guvernera, 1874. godine.


  VII  Poseban  deo  Pajkove  ličnosti  je  pisanje  poezije.  Može  se,  sasvim  sigurno,  reči  daje
  tokom celogživota bio odan poeziji ipisanju i da nikada, ni u periodima ratova, nije odustajao.


  Poeziju je počeo da piše kao mlad čovek, i s njom je živeo do svog kraja. Još kao dečak, Pajk je napisao
  ove stihove o svojoj smrti:


  Ija, kojipevam, umreču brigom i tugom izmrcvaren, mršav i bled,


  I, otiči ću, s lakim poslednjim dahom,


  Predajući ovo izmučeno telo koje sam pozajmio.


  Zdravo Večno - sutra Da uživam, nadam se, večno proleće gore Iznad neba.
   699   700   701   702   703   704   705   706   707   708   709