Page 33 - Pyotr Ouspenskii - Tertium Organum
P. 33
Kako obično mislimo o našem prostoru, on je
ograničen, ne protežno, već na neki način koji možemo
zamijetiti samo onda kad promišljamo način na koji
mjerimo prostorne objekte.
Utemeljeno je da postoje samo tri neovisna pravca po
kojima se tijelo može izmjeriti. Ono mora imati visinu,
dužinu i širinu; i nema više dimenzija. Svako novo
mjerenje sastojat će se od starih mjerenja.
U tijelu nema točke do koje ne možemo doprijeti
krećući se po kombinaciji tih triju pravaca.
Zašto prostor mora biti ograničen tim trima neovisnim
pravcima? Matematičari drže da nema razloga da tijela
budu tako ograničena. No u zbilji, tijela koja mi možemo
izmjeriti upravo su tako ograničena.
Stoga dolazimo do zaključka da je prostor preko kojega
poimamo obične predmete u svijetu ograničen trima
dimenzijama. Ali moguće je da u svijetu postoje bića
sposobna pojmiti prostor u četiri dimenzije.
Vrlo se mnogo može reći o prostoru dimenzija viših od
našeg i moguće je analitički razraditi mnoge probleme
koji upućuju na nj. No možemo li pojmiti
četverodimenzionalni prostor na isti način na koji
poimamo naš? Možemo li o četverodimenzionalnom
tijelu misliti kao o jedinici koja ima svoja svojstva na isti
način na koji mislimo o poznatom nam tijelu određenog
oblika u prostoru?