Page 283 - Pyotr Ouspenskii - Tertium Organum

između tih znanosti i svijeta subjektivnog ostaje na istom

mjestu.
Kad bi znanost učinila barem jedan korak u tom

pravcu, kad bi barem nešto subjektivno bilo

objektivno objašnjeno, mogli bismo priznati da ona
može učiniti i dva i tri i deset i tisuću koraka. No ona

nije učinila niti jednoga te s pravom mislimo da ga
nikada neće ni uraditi. Svijet subjektivnog zatvoren

je za objektivno ispitivanje, a za to postoje posve
određeni razlozi.

Sve što postoji nema objektivno postojanje, tj. sve se

ne može objektivirati. Negativne veličine postoje, ali ne
postoje objektivno. Logički pojmovi poput dobra, zla,

istine, ljepote, materije, gibanja i sl. također postoje,

ali ne postoje objektivno kako postoji ova tintarnica,
ovaj stol, ovaj zid. Sve metafizičke činjenice postoje,

no one ne postoje objektivno.

Objektivno postojanje je vrlo usko određen oblik
postojanja koji nipošto ne iscrpljuje svo postojanje.

Greška pozitivizma je u činjenici da zbiljski postojećim
priznanje samo ono što postoji objektivno, a odriče čak i

postojanje svemu ostalome.
Što je objektivnost?

Objektivnost možemo definirati ovako: poradi

svojstava naše zamjedbe ili poradi uvjeta u kojima
naš um radi, mi mali broj činjenica odvajamo u

određenu grupu. Ta grupa činjenica predstavlja

objektivni svijet i dostupna je znanstvenom
proučavanju. No ta grupa nipošto ne predstavlja sve

postojeće.
Toj grupi možemo pridodati i drugu: - grupu

subjektivnog. Što je subjektivno?