Page 254 - Pyotr Ouspenskii - Tertium Organum

svjetlosti u bijelo, šume i cvijeće raspršuju ih u

boje. Polarizacija, interferencija, apsorpcija u tvari
bude osjete za zamjećivanje kojih su naša osjetila

odveć nezgrapna.
Prema tome, za svoje kozmičke odnose, svijesti zemlje

nije potreban poseban mozak, ništa više no što bi
potrebovala oči ili uši. Naš mozak uistinu objedinjuje i

povezuje bezbrojne funkcije. Naše oči nemaju ništa sa

zvukom, naše uši ništa sa svjetlošću, ali, budući da
imamo mozak, mi možemo osjetiti zvuk i svjetlo zajedno
i usporediti ih . . . Mora li svako više sredstvo

objedinjavanja stvari doslovce biti moždano tkivo? Zar

svijest zemlje ne može na neki drugi način znati sadržaj
svih naših svijesti zajedno? Fechner opisuje trenutak

svog izravnog viđenja istine:
»Jednoga jutra izišao sam u šetnju. Zelena polja, pijev

ptica, blista rosa, u daljini sumaglica, izrijetka promakne
koji čovjek; po svemu razliveno svjetlo baš kao neki

preobražaj. Bio je to samo mali komadić zemlje; i samo
kratki trenutak njezina postojanja: pa ipak, što sam je

više obuhvaćao pogledom osjetio sam ne samo ljepotu
ideje, već i istinitost i jasnoću činjenice da je zemlja

anđeo, anđeo koji me sa sobom nosi u Nebo.. . I zapitao
sam se kako su ljudi mogli otići tako daleko od života da

zemlju smatraju mrtvim tijelom... Doživljaj poput ovoga
mora se činiti plodom mašte. Zemlja je okruglo tijelo, a

što još može biti može se doznati u mineraloškim
kabinetimna.«

Osobitost Fechnerova mišljenja je u tome što on vjeruje
da se obuhvatniji oblici svijesti sastoje od ograničenijih

oblika, da nisu samo puki zbroj više ograničenih oblika.

Kao što naš um nije puki zbroj naših vidnih, slušnih i
sličnih osjeta već, spajajući ih, on otkriva među njima
odnose i iz tih odnosa izgrađuje sheme, oblike i