Page 24 - Pyotr Ouspenskii - Tertium Organum

I do danas mi ponavljamo Kantove tvrdnje, smatramo
ih nezaobilaznima, a zapravo imamo vrlo nejasnu
predodžbu o tome što one znače. One nisu povezane s

drugim oblastima našeg znanja. Sva naša pozitivna

znanost - fizika, kemija i biologija - temelje se na
pretpostavkama koje su u proturječju s Kantovim

tvrdnjama.

Ne znamo na koji način mi sami pridajemo svijetu

svojstva prostora, tj. protežnosti; ne znamo na koji
način svijet - zemlja, more, drveće, ljudi - mogu

nemati protežnost.

Ne znamo kako možemo vidjeti i izmjeriti

protežnost, ako nje nema, i kakav je zapravo svijet,
ako nema protežnosti.

Postoji li svijet uistinu? Ili, kao logički zaključak

Kantovih ideja, moramo priznati Berkeleyevu ideju i
osporiti samo postojanje svijeta, osim kao naše

uobrazilje?

Pozitivistička filozofija vrlo se čudno odnosi prema

Kantovim nazorima. Ona ih i prihvaća i ne prihvaća.

Prihvaća ih i smatra točnima s obzirom na izravno
iskustvo osjetilnih organa, s obzirom na ono što vidimo,

čujemo, diramo itd. Dakle, pozitivistička filozofija priznaje
subjektivnost naše zamjedbe i prihvaća da sve što

opažamo u predmetima, sami u njih unosimo. AIi to je
samo s obzirom na neposredno iskustvo osjetilnih

organa.