Page 144 - Pyotr Ouspenskii - Tertium Organum

Sutrašnje još ne postoji. Pijetao ne bi mogao misliti da

svojim kukurijekanjem budi sunce. Za pijetla sunce i ne
ide spavati. Ono odlazi u prošlost, iščezava, nestaje,

prestaje biti. Sutra, ako se pojavi, to će biti novo
sunce. Da bi postojalo, ono se ne mora probuditi, već

nastati, roditi se. Pijetao bi mogao misliti da on svojim
kukurijekanjem stvara, rađa sunce, da ga on prisiljava

da se pojavi, da se rodi iz ničega, ali ne bi mogao

misliti da budi sunce. To je psihologija čovjeka. Za
pijetla svakog jutra izlazi novo sunce kao što za nas

svaki dan dolazi novo jutro, svake godine novo
proljeće. Pijetao ne može shvatiti da je sunce jedno

i isto i jučer i danas, upravo onako kao što mi
vjerojatno ne možemo shvatiti da je jutro jedno i

proljeće jedno.

Gibanje predmeta, ono koje nama nije iluzorno, već

zbiljsko poput okretanja kotača, vožnje kočije itd.,
životinji se umnogome razlikuje od gibanja koje ona vidi

u svim za nas nepomičnim predmetima, od gibanja u
kojemu se njoj prikazuje treća dimenzija tijela.

Te dvije vrste gibanja za nju će biti nesumjerljive. Kut ili

konveksnu plohu životinja će moći mjeriti premda neće
razumjeti njihovo pravo značenje i smatrat će ih

gibanjem. No zbiljsko gibanje, tj. ono koje je zbiljsko i za
nas, ona neće biti u stanju mjeriti. Za to je potrebno

naše shvaćanje vremena i mjerenje svakog gibanja u
odnosu na neko stalnije, tj. uspoređivanje svih gibanja s

jednim. Životinja nije u stanju to uraditi jer nema

pojmova. Stoga će za nas zbiljska gibanja predmeta za
nju biti neizmjerljiva i, budući neizmjerljiva, i

nesumjerljiva s drugim gibanjima koja su za nju zbiljska
i izmjerljiva, a za nas iluzorna - ona koja zapravo

predstavljaju treću dimenziju tijela.