Page 153 - Naomi Klein - "Ne" Nije Dovoljno

zauzimala je vodeća mjesta na listama najprodavanijih knjiga (u oštroj opreci
s današnjicom, kada se nakon Trumpove inauguracije na listama ponovno
pojavila klasična distopijska fikcija - 1984. Georgea Orwella, Sluškinjinapriča
Margaret Atwood i It Can’t Happen Here Sinclaira Lewisa). Radnički orga­
nizatori tijekom Velike krize bili su poznavatelji ne samo Marxa nego i W. E.
B. du Boisa, s vizijom globalnog radničkog pokreta koji je sposoban ujediniti
potlačene i tako preobraziti nepravedan ekonomski sustav. Kako je zapisao
povjesničar Robin D. G. Kelley, kraj devetnaestoga stoljeća razdoblje je zrenja
„multirasne demokracije narodnih i radikalnih pokreta pod crnačkim vodstvom".
Isto vrijedi i za teško izvojevane pobjede iz razdoblja borbe za građanska
prava. Transcendentalni san pokreta - oblikovan u govorima Martina Luthera
Kinga ili vizijama Nenasilnog studentskog Odbora za suradnju - stvorio je
prostor za nadahnuto organiziranje iz temelja, što je zauzvrat dovelo do opi­
pljivih pobjeda. Sličan utopijski žar kasnih šezdesetih i ranih sedamdesetih
godina - rođenje kontrakulturne pobune, kada su mladi propitivali doslovno
sve - položilo je temelje za proboje na područjima feminizma, lezbijskog i
homoseksualnog pokreta, kao i onoga ekološkog.
Vrijedi dobro zapamtiti: predsjednik Roosevelt prihvaća program New Deala
u vrijeme obilježeno tom radikalnom progresivnošću i militantnošću ljevice
tako da su se njegovi programi - radikalni prema današnjim mjerilima - činili
kao jedini način sprječavanja potpune revolucije. A to nije bila tek pusta pri­
jetnja. Kad se Upton Sinclair, istraživački novinar i autor romana The Jangle,
kandidirao za guvernera Kalifornije 1934. godine, sve je podsjećalo na nedavnu
kampanju Bernieja Sandersa. Sinclair je bio zagovornik ljevičarskije inačice
New Deala, tvrdeći da je ključ dokinuća siromaštva posvemašnja državna sub­
vencija radničkih zadruga. Osvojio je gotovo 900.000 glasova, ali nedovoljno
za guvernersko mjesto. (Ako to niste učili na satovima povijesti, vjerojatno nije
riječ o slučajnosti. Kao što je češki pisac Milan Kundera primijetio, „borba
čovjeka protiv moći jest borba pamćenja protiv zaborava")

Zarobljeni u Matrici

U vrijeme dok se razotkrivao financijski krah 2008., utopistička mašta najvećim
je dijelom atrofirala. Mnogi su znali da bi primjerena reakcija na krizu bilo
izražavanje moralne odbojnosti, kao i to da je zasipanje banaka milijardama,
odbijanje sudskog progona odgovornih i zahtijevanje da tu nevjerojatnu cijenu
plate siromašni i stariji čista izopačenost.
No generacije koje su odrasle u neoliberalizmu mučile su se zamisliti nešto
drugačije, bilo što različito od onoga što su oduvijek poznavale. Možda to ima
određene veze i sa snagom sjećanja. Kad su radnici ustali i počeli se boriti protiv
nepravdi industrijskog doba, mnogi su još pamtili drugačiju vrstu ekonomije.
Ostali su se aktivno borili da zaštite postojeći način života, bilo da je riječ o