Page 64 - Jordan Peterson - 12 pravila za život

ljude. Njihov je problem upravo suprotan: oni nose nesnosno breme odbojnosti

prema sebi, samoprijezira, srama i nelagode u vlastitoj koži. Tako, umjesto da
narcisoidno uvećavaju vlastitu važnost, oni sebe uopće ne cijene i ne posvećuju
nimalo pažnje i vještine brizi o sebi. Čini se da ljudi vrlo često ne vjeruju da oni
sami zaslužuju najbolju brigu. Bolno su svjesni vlastitih pogrješaka i mana,
stvarnih i preuveličanih, i puni su srama i sumnje kada je u pitanju njihova
vlastita vrijednost. Vjeruju da drugi ljudi ne bi trebali patiti te će marljivo i
altruistično raditi kako bi im pomogli da to izbjegnu. Taj stav velikodušno

proširuju i na životinje koje poznaju - ali ne tako lako i na same sebe.
Istina je da je ideja krjeposna samožrtvovanja duboko ukorijenjena u
zapadnu kulturu (barem u mjeri u kojoj je na nju utjecalo kršćanstvo, temeljeno

na nasljedovanju osobe koja je izvršila krajnji čin samožrtvovanja). Stoga bi
svaka tvrdnja da izraz „žrtvuj se za druge“ nije zlatno pravilo mogla zvučati
sumnjivom. Ali Kristova arhetipska smrt služi kao primjer kako herojski
prihvatiti konačnost, izdaju i tiraniju - kako hodati s Bogom usprskos tragediji
poznavanja sama sebe - a ne kao naputak da u službi drugima naštetimo samima
sebi. Žrtvovati se za Boga (ili, ako hoćete, za najviše dobro) ne znači tiho i
voljno patiti kada neka organizacija ili osoba neprestano zahtijeva od nas više

nego što nam nudi zauzvrat. To bi značilo podržavati tiraniju i dopustiti da nas
tretiraju kao robove. Nije krjeposno biti zlostavljan od nasilnika, pa čak ni ako
smo taj nasilnik mi sami.

Od Carla Junga, slavnoga švicarskog analitičkog psihologa, naučio sam dvije
važne lekcije o zapovijedi „čini drugima ono što želiš da drugi tebi čine“ ili
„ljubi bližnjega svoga kao sebe samoga". Prva je lekcija da nijedna od ovih
tvrdnja nema nikakve veze s tim da budemo „dragi ljudi". Druga je lekcija da su
te tvrdnje jednadžbe, a ne naredbe. Ako sam nekomu prijatelj, član obitelji ili
partner, onda sam moralno obvezan pregovarati u svoju korist što bolje mogu,
kao što su i oni obvezni zauzeti se za sebe. Ako u tome ne uspijem, završit ću

kao rob, a oni će završiti kao tirani. Što je dobro u tome? Za svaki je odnos puno
bolje kada su oba partnera snažna. Nadalje, mala je razlika između toga da
odvažno istupimo i zauzmemo se za sebe kada s nama loše postupaju ili nas
nekako drukčije muče i porobljavaju i odvažna zauzimanja za drugoga koji se
nalazi u toj situaciji. Kao što Jung ističe, to znači prihvaćati i ljubiti grješnika
koji ste vi sami, jednako kao i opraštati i pomagati nekomu drugom tko je

nesavršen i posrče.
Kao što sam Bog tvrdi (tako ide priča): „Moja je odmazda, ja ću je vratiti,
veli Gospodin." Prema ovoj filozofiji, vi ne pripadate jednostavno samima sebi.