Page 250 - Jordan Peterson - 12 pravila za život

i zbunjenija? Možda će je taj napor gotovo ubiti (no sada je na putu koji je gori

od smrti). Da bi uspjela ponovno pomoliti glavu, izvući se i nanovo se roditi,
mora dobro promisliti i izraziti stvarnost koju je olako i opasno ostavljala
skrivenom iza vela neznanja i lažnoga mira. Mora razdvojiti određene detalje
svoje specifične tragedije od neizdrživa općega stanja bivovanja u svijetu u
kojemu se sve raspada. Sve - to je uistinu previše. Određene su se stvari raspale,
ali ne sve; određena uvjerenja doživjela su neuspjeh; određena su djelovanja
bila pogrješna i neautentična. Što su ona bila? Kako ih sada može popraviti?

Kako može biti bolja u budućnosti? Ako ne može ili odbija sve to otkriti, nikada
ne će pronaći kopno. Uz malo jasnoće u razmišljanju i govorenju, uz oslanjanje
na svoju riječ i na Riječ, moći će ponovno spojiti krhotine svijeta. No možda je
bolje ostaviti stvari u magli. Možda ta žena jednostavno osjeća da nije ostao
dovoljno velik dio nje - ili je prevelik dio nje ostao neotkriven, nerazvijen.

Možda jednostavno više nema snage...
Da se ranije brinula, bila hrabra i iskreno razgovarala, možda je mogla
izbjeći svu tu nevolju. Što bi bilo da je izrazila nezadovoljstvo zbog zamiranja
romantičnoga života u trenutku kada je to zamiranje tek počelo? Točno u
trenutku kada ju je to prvi put počelo mučiti? Ili, ako je to nije mučilo - što bi

bilo da je umjesto toga jasno izrazila da je to ne muči onoliko koliko bi trebalo?
Što bi bilo da se jasno i oprezno suočila s prijezirom koji njezin suprug iskazuje
prema njezinu trudu u kućanstvu? Bi li tada otkrila u sebi ogorčenost prema ocu
i društvu (i posljedično zatrovanost svih svojih odnosa)? Što bi bilo da je sve to
popravila? Koliko bi snažnija bila? I koliko bi onda bila manja vjerojatnost da se
i dalje odbija suočiti s problemima? Kako bi onda mogla služiti samoj sebi,

svojoj obitelji i svijetu?
Što bi bilo da je trajno i iskreno riskirala trenutne konflikte zato da
dugoročno ostvari istinu i mir? Što bi bilo da je male padove svojega braka
promatrala kao sigurne naznake da u pozadini leži nestabilnost na koju treba

obratiti pažnju - umjesto da je te padove ignorirala, kao što jest, nosila se s
njima, trpjela ih sa smiješkom, sve onako ljubazno i popustljivo? Možda bi bila
drukčija, baš kao i njezin suprug. Možda bi još uvijek bili u braku, u
formalnomu i duhovnom smislu. Možda bi bili puno mlađi, i duhom i tijelom,
nego što su sada. Možda bi temelji njezine kuće bili više sazdani na stijeni, a
manje na pijesku.

Kada se sve oko nas raspadne i izbije kaos, mi mu možemo razgovorom dati
strukturu i ponovno uspostaviti mir. Ako govorimo pažljivo i precizno, možemo
razvrstati stvari, staviti ih na pravo mjesto, postaviti novi cilj i prema njemu se