Page 221 - Jordan Peterson - 12 pravila za život

Izluđivalo je čak i mamu! Bila je dobra osoba, ali vrlo ogorčena. Pa, moja žena

nije tako loša kao moja mama. Nije uopće. Samo malo! Mislim da moja žena
zapravo jako dobro zna reći što želi, ali silno mi smeta kada to ne učini zato što
nas je mama upravo zlostavljala svojim mučeništvom. To me zbilja pogađalo.
Možda sada samo pretjerano reagiram kada to vidim i u najblažemu obliku. Hej!
Pa ja se ponašam kao tata kada bi ga mama uzrujala. To nisam ja. To nema
nikakve veze s mojom ženom! Trebao bih joj to reći.“ Iz svega toga zaključujem
da moj klijent do sada nije ispravno razlikovao svoju ženu od svoje mame i

zapažam da je potpuno nesvjesno bio opsjednut duhom svojega oca. Sada i on
sve to vidi. Sada može bolje razlučivati, malo manje nalikuje neobrađenu
kamenu, malo se manje skriva u magli. Zašio je mali prorez u tkanini svoje
kulture. Kaže: „Bila je ovo dobra sesija, dr. Petersone“. Kimam glavom. Možete
biti jako pametni ako uspijete držati usta zatvorena.

Čak i kada ništa ne govorim, ja sam svojim klijentima suradnik i protivnik.
Ne mogu to izbjeći. Izrazi mojega lica odaju moj odgovor, čak i kada su
neznatni. Dakle, kao što je Freud ispravno istaknuo, komuniciram čak i kada
šutim. Naravno da i govorim u svojim kliničkim sesijama. Kako znam kada
nešto trebam reći? Pa, kao što sam već rekao, prvo se stavim u ispravno stanje

uma. Moram ispravno ciljati. Želim da mojemu pacijentu sve u životu bude
bolje. Usmjeravam um prema tome cilju i unutar terapeutskoga dijaloga
pokušavam doći do odgovora koji će pomoći u ostvarenju toga cilja. Promatram
što se događa u meni i otkrivam svoje odgovore. To je prvo pravilo. Ponekad,
primjerice, kada klijent nešto kaže, u meni se pojavi neka misao ili maštarija.
Često to ima veze s nečim što mi je isti klijent rekao ranije toga dana ili u nekoj

prijašnjoj sesiji. Zatim iznesem klijentu tu misao ili maštariju držeći se
neutralno. Kažem: „Rekli ste to i to, a ja sam potom uvidio da mi je to
posvijestilo ovo i ovo što ste već rekli.“ Zatim raspravljamo o tome, pokušavamo
odrediti važnost značenja te moje reakcije. Ponekad to možda ima veze sa
mnom. To je bio Freudov stav. No ponekad je to samo reakcija nepristrana, ali
pozitivno nastrojena čovjeka na neku osobnu tvrdnju drugoga čovjeka. To ima
smisla - ponekad čak pomaže ljudima da nešto isprave. A ponekad i meni

pomogne da ispravim nešto kod sebe.
Morate se dobro slagati s drugima. U ,,druge“ spada i vaš terapeut. Dobar
terapeut iskreno će vam reći što misli (to nije isto što i tvrditi da je ono što on

misli istina!). Tada imate iskreno mišljenje barem jedne osobe. To nije tako lako
dobiti. To nije ništa. To je ključ terapeutskoga procesa: dvojica ljudi govore
istinu jedan drugome - i obojica slušaju.