Page 72 - Yegnevy Zamyatin - Mi

— leti, i naš INTEGRAL je već krilat: na njemu su završili postav­
ljanje raketnog motora i danas su ga testirali. Kakvi divni, moćni plo­
tuni, a za mene je svaki od njih — počasna paljba u čast njoj jedinoj,
u čast današnjega dana.
Pri prvoj eksploziji ispod otvora motora našlo se desetak zblenu­
tih numera s našeg helinga — od njih baš ništa nije ostalo, osim
nekakvih komadićaka i čađe. S ponosom ovdje zapisujem da ritam
našeg rada nije zastao zbog toga niti na trenutak, nitko nije ni za­
drhtao: i mi i naši strojevi — produžili smo svoje pravocrtno i kružno
kretanje s istom točnošću kao da se ništa nije dogodilo. Deset numera
— to je tek jedan stomilijunti dio mase Jedine Države, kod prak­
tičnih izračuna — to je beskonačno mala veličina trećega reda.
Aritmetički nepismenu sućut poznavali su samo drevni: nama je ona
smiješna.
I menije smiješno da sam se jučer mogao udubljivati — čak zapi­
sivati na ovim stranicama — o nekakvoj žalosnoj sivkastoj mrljici, o
nekakvoj packi. To je — upravo ono isto “razmekšavanje površine”
koja bi trebala biti tvrda poput dijamanta — kao naši zidovi (drevni
izraz “udarati glavom o zid”).
Šesnaest sati. Na dodatnu šetnju nisam pošao: kako da čovjek
zna, možda joj padne na pamet upravo sad, kada sve zvoni od
sunca...
Ja sam — gotovo sam u kući. Kroz osunčane zidove — nadaleko
vidim nadesno i nalijevo i dolje — sobe obješene u zraku, prazne,
kao da se ponavljaju u zrcalima. I samo po plavičastom, neznatno
suncem prošaranom stubištu — polako klizi prema gore mršava, siva
sjenka. Evo već se čuju koraci — i vidim kroz vrata — osjećam: na
mene je zalijepljen flaster — osmijeh — i zatim pokraj, drugim stu­
bištem — naniže...
Škljocanje numeratora. Pojurio sam prema uskom bijelom
prorezu — i... i meni nekakav nepoznat muški (sa suglasnikom) broj.
Zabrujao, lupnuo lift. Preda mnom — nemamo, nakrivo nataknuto
čelo, a oči... vrlo neobičan dojam: kao da govori od tamo, ispod čela,
gdje su oči.
— Imate pismo od nje (ispod čela, ispod strehe)... Molila je da
bude obvezno — sve kako je tamo napisano.
Ispod čela, ispod strehe — unaokolo. Da, nikoga, nikoga nema,

72