Page 99 - Edward Griffin - Svijet bez raka
P. 99

88                             Svijet  bez  raka

           Komentirajući  tu  tvrdnju,  dr.  Dean  Burk  iz  Nacionalnog  instituta  za  rak
        rekao je da je to:

           ...  tvrdnja  koja  nema  gotovo  nikakvu  znanstvenu  vrijednost,  međutim,  ima
           veliku  vrijednost  kao  puka  propaganda.  Činjenica je...  da  općenito  ima  malo
           «dokazanih»  metoda koje  su u  širokoj  primjeni, tako  da je  riječ  «nedokazana»,
           kako je koristi ACS, preteška i neopravdana riječ.» 4


           Međutim,  što  se  tiče  šire javnosti,  ako  Američko  društvo  za  rak  klasificira
        vitamin  B17  ili laetril  kao  «nedokazan  lijek protiv  raka»,  tada je  to  sve  što  ona
        treba znati.  Zbog toga je  službena priopćenja prestižnih  organizacija poput  ovih
        teško  ignorirati.  Ali,  isto  vrijedi  i  za  povoljne  rezultate  onih  kliničkih  liječnika
        koji  su koristili laetril na svojim pacijentima.  Netko je  u krivu!
           Na  prethodnim  stranicama  proučili  smo  znanstveni  integritet  istraživačkih
        projekata  na  kojima  se  temelji  službeno  protivljenje  laetrilu  i  vidjeli  da  su  oni
        u  svakom  pogledu  šokantno  manjkavi.  Otkrili  smo,  također,  da  gotovo  svi
        «stručnjaci»  za rak koji govore protiv laetrila ne  rade to iz osobnog iskustva, već
        jednostavno  iz  svoje  potpune  vjere  u  znanstveni  integritet  tih  diskreditiranih
        izvještaja.
           Međutim,  dokazivanje  da  su  argumenti  protiv  laetrila  lažni  ne  predstavlja
        argument u korist laetrila. Nužno je, stoga, proučiti dokaze da vitamin B17 zaista
        u praksi  djeluje jednako  dobro kao  što  djeluje  u teoriji.
           Djelotvornost  trofoblastičke  teze  kao  osnove  za  terapiju  protiv  raka
        demonstirana je i u laboratoriju i u klinikama. Na primjer,  1935. godine, davno
        prije  otkrića  laetrila,  dr.  Isabella  Perry  s  Odjela  za  patologiju  Medicinskog
        fakulteta  Sveučilišta  u  Kaliforniji  provela  je  niz  eksperimenata  u  kojima  je
        štakore  s  tumorima  podvrgnula produženom  udisanju  cijanidnih  para.  Evo  što
        je  napisala:


           Znatan postotak životinja tretiranih na taj  način pokazao je potpuno povlačenje
           tumora.  I  tumori  koji  su  se  povlačili  i  oni  koji  su  rasli  kod tretiranih  životinja
           imali su nisku sposobnost za presađivanje. 5


           Perry je primijetila da ti eksperimenti vjerojatno nisu od velike koristi za ljude
        jer,  da  bi  uopće  bile  djelotvorne,  razine  cijanidnih  para  morale  bi  biti  opasno
        blizu smrtonosnima  -  što je problem koji  nije prisutan kada se  cijanid oslobađa
        samo  na  mjestu  raka,  kao  što  je  slučaj  kod  djelovanja  vitamina  BI7.  Unatoč



         Pismo  dr.  Deana  Burka  dr.  Franku  Rauscheru,  direktoru  Nacionalnog  instituta  za  rak od 20.  travnja
        1973.  g.,  objavljeno  u  Cancer  Control Journal,  rujan/listopad  1993.  g.,  str.  5.
        5  «1he  Effects  of Prolonged  Cvanide  Treatment  on  The  Body  and  Tumor  Growfh  in  Rats»,  American
        Journal  of Cancer,  1935.,  25:592.
   94   95   96   97   98   99   100   101   102   103   104