Page 206 - Edward Griffin - Svijet bez raka
P. 206

200                            Svijet  bez  raka

        dramatičarima,  crkvama,  kazališnim  grupama,  organizacijama  za  masovno
        djelovanje,  pjesnicima i  institutima za teorijska  istraživanja iz bjelokosnih  kula.
        Dobivaju ih oni iz establišmenta, oni koji su protiv establišmenta, oni koji tvrde
        da  su  u  sredini  i  oni  koji  planiraju  nasilne  revolucije  radi  svrgavanja  vlade.
        Dijele  se  republikancima,  demokratima,  pripadnicima  new-agea,  militantima,
        pacifistima,  socijalistima  i  komunistima.  Prividna  razilaženja  u  stavovima  tih
        grupa  površnog  promatrača  navode  na  pogrešan  zaključak  da  zaklade  nisu
        selektivne ili da promiču neku vrstu demokratskog lonca za taljenje ideja. Ali kad
        se pažljivije razmotri, svim tim primateljima zajedničko je jedino to da se zalazu
        za rast vlade; i to je, ustvari, razlog zašto su im se osmjehnule sile monopola.
           Postoje  tisuće  primjera  koje  bismo  mogli  navesti  kao  potvrdu  ovoj  teoriji,
        ali  ograničimo  se  samo  na  polje  medicine  koje  je  trenutačno  predmet  našeg
        zanimanja.  Nedavne  studije  socijalne  medicine  u  Engleskoj  i  Švedskoj  otkrile
        su jednu  zanimljivu činjenicu.  Budući da su  lijekovi  na  recept  u  tim  zemljama
        «besplatni»  (plaćaju  se  kroz poreze),  upotreba  tih  lijekova po  glavi  stanovnika
        mnogo   je  viša  nego  u  Sjedinjenim  Državama.  Statistike  pokazuju  da  kada
        neka  osoba  nema  financijskog  interesa  u  troškovima  svog  liječenja,  sklona  je
        pretjeranom korištenju medicinskih usluga samo  kako  bi bila sigurna da dobiva
        sve koristi na koje smatra da ima pravo.
           Liječnici  su,  također,  skloni  pisati  recepte  u  slučajevima  granične  potrebe
        samo  kako  bi brže  «obradili»  pacijenta  u  svojoj  ordinaciji.  Rezultat  toga je  da,
        pod socijalnom medicinom, proizvođači lijekova bivaju nagrađeni automatskim
        i maksimalnim zasićenjem tržišta svojim proizvodima.  Farmaceutski kartel koji
        kontrolira medicinski orijentirane zaklade  nije previdio tu činjenicu  i možemo
        biti  sigurni  da  povijest  pritiska  zaklada  u  smjeru  socijalizacije  medicine  u
        Sjedinjenim Državama nije slučajnost.
           Zakladu  Milbank  stvorio  je  Albert  G.  Milbank  koji  je  bio  predsjednik
        kompanije Borden,  ali i glavni partner u pravnoj tvrtki Milbank, Tweed,  Hope,
        Hadlev and McClov s Wall Streeta. Milbanku kartel nije bio stran. John J. McClov,
        jedan od njegovih partnera, bio je predsjednik Chase National Banka, upravitelj
        Zaklade  Rockefeller,  predsjednik  odbora  CFR-a  (Vijeća  za  vanjske  odnose)  i
        član  izvršnog  odbora  Squibb  Pharmaceuticala.  Važnost  Zaklade  Milbank  nije
        u  tome  što  je  bila  ljubazni  sponzor  projekata  koji  navodno  služe  poboljšanju
        kvalitete  javnog  zdravlja,  nego  u  tome  što  je  bila  jedna  od  prvih  zaklada  koje
        su  svoja  sredstva  otvoreno  koristile  za  promicanje  širenja  vlade  kroz  socijalnu
        medicinu.

           Richard Čarter, u svom razornom napadu na Američko liječničko udruženje
        pod naslovom  The Doctor Business (Liječnički biznis), iznosi priču:


           Tijekom administracija Coolidgea i Hoovera, organizirana medicina nije nailazila
           na mnogo zakonodavnih problema. Njezin najgori problem predstavljali su Odbor
           za troškove medicinske skrbi (CCMC) i filantropske zaklade koje su financirale rad
   201   202   203   204   205   206   207   208   209   210   211