Page 73 - David Icke - Vodič kroz svjetsku zavjeru

polariteta i 'oblika. Ondje se sve doživljava kao Jedno, tamo nema vibracija, samo govorili. Kasnije su se prisjećali kako je taj hipnotički san bio isto tako 'stvaran' kao i
blaženi mir. jednota je, kao što sam taj izraz sugerira - Jednota. Ona nema dijelova ili njihovo iskustvo u „budnom stanju", a obuhvaćao je osjete iz domene pet osjetila, iako je
polariteta te stoga ne vibrira. Kao i mnogi drugi, i sam sam doživio takvo stanje. Oni njihov hipnotički svijet bio podatniji i manje gust od ovog. Tijekom svoga iskustva često
to nazivaju utihnulim srcem ili stanje neopisivog mira i blaženstva. Kada se podigne bi zaboravili manifestirati tijela za sebe, te su lebdjeli uokolo imajući samo glavu i lice.
veo razdvojenosti mi smo upravo to - mir, blaženstvo, ljubav. Kao što je naslov moje Jednom prilikom kada je Bili zamolio Anne da mu da ruku, ona je 'ruku' morala stvoriti
prethodne knjige govorio: Beskrajna ljubav jedina je istina - sve ostalo je opsjena. 'mislima'. Zanimljivo, najbliže psihološko stanje hipnotičkom je budno stanje i, uistinu,
Mirnoća beskrajne svijesti doživljava se kao tišina jer nema ništa za reći. Da bi „dokučila nema razlike između sna tijekom spavanja i ovog sna kojeg snivamo u 'budnom' stanju,
neke stvari" njoj ne treba zamorno klepetanje misli i emocija. Ona već zna. Putem osim što potonjeg uzimamo za ozbiljno; a ono u što vjerujemo to i doživljavamo. Ili,
riječi ili čak misli nikada se nećemo povezati s beskrajnom sviješću. Spoznat ćemo je riječima pisca Edgara Alana Poea: „Sve što vidimo i kakvi se činimo tek je san u snu"...
hologram unutar holograma.
samo kroz tišinu koja obuhvaća sve, a slobodna je od pojedinačne pažnje. Riječi i misli
središte su pažnje, a jedino tišina može vidjeti i znati sve. Živimo u svijetu koji iznalazi Zatočeni smo u zatvoru uma, a naš zatvorski čuvar je vjerovanje. Ono što vjerujemo
bezbroj načina ispunjavanja tišine nevažnom bukom, pričom i magnetima za pažnju. mi stvaramo i doživljavamo. Svi zakoni fizike i 'znanosti' temelje se na ograničenjima,
Ne događa se to slučajno već smišljeno i proračunato. a to su prividi. Njima smo podložni jer smo programirani da u njih vjerujemo, a ljudi
Matriks je vibracijska tvorevina, a da bi nešto vibriralo potrebne su dvije točke u redovima programiranih vlasti neprestano nas potiču da u njih vjerujemo. Ono što
između kojih će doći do titranja. Da bi postojao, matriksu treba polarnost. Živimo u nazivamo 'čudima' jednostavno je sposobnost da naše stvarnosti isključimo iz vjerovanja
svijetu polarnosti koja djeluje na svakoj razini, a manifestira se kroz podjele i sukobe u u te iluzorne 'zakone'. Kada nisu vaša stvarnost, ne mogu biti ni vaše iskustvo. Hodate
j
područjima poput religije i politike. I edno i drugo vibracijske su tvorevine u kojima su li preko vrućeg ugljevlja u uvjerenju da ćete se opeci, tako će i biti, Ali ako uklonite
krajnosti polariteti između kojih se tvorbe - religija, politika ili bilo što drugo - mogu to vjerovanje iz vaše stvarnosti moći ćete to učiniti a da se ne opečete, kao što vidimo
uobličiti titranjem. Razlog zbog kojeg se, na primjer, religije i politički sustavi i stranke u slučaju „hodača po vatri". Nema tu nikakvog čuda, samo obustave ograničavajućeg
ponašaju te djeluju na suštinski isti način je taj što su to polariteti i izražaji iste vibracije. vjerovanja, prokletstva koje nas drži u sužanjstvu. O tome tko smo mi i naravi stvarnosti
Uzmimo primjer komunizma (lijevi polaritet) i fašizma (desni polaritet). Nazivaju se iscrpno pišem u knjigama Priče iz vremenske omče i Beskrajna Ljubav jedina je istina
različitim imenima, ali oboje uključuju isto centralizirano upravljanje, vojnu diktaturu - sve drugo je opsjena. Znanje još uvijek kola izvan utabanih staza i ne može se uništiti
i koncentracijske logore. Između te dvije polaritetne krajnosti imate stvari kao što usprkos svih nastojanja sile koju ću sada početi razotkrivati. No ono se u potpunosti,
su 'demokracija' i 'liberalizam' na istoj političkoj vibraciji, i oni su, također, prirepci i često zlonamjerno, zataškavalo tisućama godina u našoj koncepciji 'vremena', kako
centraliziranog upravljanja i diktature, uz vojsku koja, na koncu, stoji na raspolaganju bi se ljudi držali u neznanju o tome tko su i gdje su. Čak i danas većina ljudi mora
da to i provede. Oni samo bolje skrivaju diktaturu jer su udaljeniji od polariteta kod to znanje tražiti ili slučajno na nj naletjeti, iako bi ono trebalo biti bjelodano svima
dostupno. Zašto se o njemu ne podučava u školama i na sveučilištima, niti se ono, kao
kojih je sve kruće i očitije. Bio sam član britanske Zelene stranke koja bi trebala biti što bi logično trebalo, ne emitira na televiziji i na radiju? Zašto se ova spoznaja, koja
'drukčija', ali njihovi politički kadrovi ponašali su se isto kao i njihovi kolege u drugim bi nas oslobodila privida i ograničenja materije, ne nalazi na prvoj liniji 'obrazovanja',
strankama jer su prikopčani na istu političku/vibracijsku tvorevinu.
'znanosti', 'medicine' i medija?

Stvarnost muholovke
Sve je, na kraju krajeva, izraz beskrajne svijesti, čak i ono što ne vjeruje u beskrajnu Odgovore na ova pitanja potražit ćemo u sljedećem poglavlju. Drž'te se i vežite
svijest. Sve je svijest koja stvara zbilju putem imaginacije. Vjerovanje je oblik mašte na pojaseve.
najnižem stupnju mogućnosti. Ako sada nešto zamislite to će se, u vibracijskoj ravni
u kojoj vaš um djeluje, i stvoriti. Činimo to u snovima kad naša mašta nesputana leti
onkraj granica tjelesnog računala. Naši snovi obuhvaćaju naizgled 3D 'čvrstu' stvarnost,
a kada nam se u om snovitom stanju dogode neke neugodne stvari mi se jednostavno
t
probudimo.
U snu možemo pasti s litice a da ne 'umremo'. Svjesnost ne može 'umrijeti',
samo može zamisliti da umire. Charles Tart, profesor psihologije na kampusu Davis
Kalifornijskog sveučilišta, zamolio je dva vješta hipnotizera, Anne i Billa, da jedno
drugo hipnotiziraju. Nastojao je sinkronizirati njihove dvije hipnotičke stvarnosti, što je
i uspio. Njih dvoje, oboje studenti završne godine fakulteta, zatekli su se kako doživljavaju
isto 'mjesto' - prekrasnu plažu i ocean. Zajedno su plivali, proučavali iste kristalinske
stijene i 'pričali' jedno drugome, iako u toj stvarnosti, odakle ih je promatrao Tart, nisu