Page 652 - David Icke - Vodič kroz svjetsku zavjeru

potvrdu od drugih da su uspjeli, jer su već u miru sami sa sobom. Takvi ljudi djeluju na biti sljedbenici religija, sretno im bilo, no to mora biti stvar slobodnog izbora nakon
temelju pravde, a ne iz želje da pokažu koliko su moćni zloupotrebom svog položaja što su ispitane druge mogućnosti, a ne posljedica kontrole uma zvane „vjerska škola"
radi nametanja svoje volje drugima. To vidim cijelo vrijeme na svim razinama društva, nametane gotovo od rođenja. Roditelji koji šalju svoju djecu u vjerske škole nemaju
čak do razine nekih malih diktatora koji vode sportove za djecu. „Ja sam glavni i bit će poštovanja prema njihovoj slobodi izbora. Na isti način, djeca ne smiju govoriti svojim
po m o m e makar ovo što namećem bilo komično, djetinjasto i bezobrazno do krajnosti." roditeljima što da rade ili ne rade sa svojim životima. Sloboda je uvijek dvosmjerna ili
Na mnogo načina niži rangovi moći znaju biti više opsjednuti kontrolom nego neki uopće ne postoji. Tvoja je sloboda i moja sloboda.
iznad njih, vjerojatno zato što moraju sakriti veću količinu nesigurnosti. Proveo sam
mnogo zabavnih trenutaka promatrajući „lokalnog policajca" u mome gradu kako To je samo igra
maršira ulicama, naređuje i doživljava orgazam kad opazi automobil kojem je prije pet Ono što sam u grubim crtama iznio u ovom poglavlju će, ukoliko se bude primjenjivalo,
minuta isteklo parkiranje. On misli da je jako moćan, a zapravo je samo oruđe sustava dovesti do svršetka zavjere i njenog orvelovskog svijeta tako što će okončati vjerovanja
koji će ga na koncu ispljunuti kao košticu. i načine ponašanja koji su omogućili đa do nje dođe. Zidovi zabrana i ograničenja će se
srušili kada prestanemo gušiti sami sebe i jedni druge, i kada prestanemo dopuštati da
Oslobodimo jedni druge različitosti uvjerenja i percepcija budu pukotine kroz koje djeluje strategija „zavadi pa
Ako doista želimo igrati ulogu u preporodu slobode moramo prestati tražiti moć nad vladaj". Kada smo pomireni s nekim tko izgleda, ponaša se i misli drugačije nego mi,
drugima te se moramo pomiriti s činjenicom da su ljudi različiti i da smiju uživati pravo više nećemo biti u zavadi. Kad nema zavade ni podjela, nestaje mogućnost za vladanje
na slobodu izbora i izražavanja čak i kada se ne slažemo s onim što govore ili rade. manjine nad većinom. Međutim, najveća promjena života u ovoj stvarnosti nastupit će
Moja je filozofija jednostavna: čini što te volja sve dok to ne namećeš drugima. Prvi kada pukne ljuska i kada se sjetimo tko smo i gdje smo. Mi smo sve (i ništa); mi smo
dio te rečenice može vam se činiti kao poziv na kolektivan džumbus, ali zato drugi dio svugdje (i nigdje); mi smo sve što postoji, što je ikada postojalo i što će ikada postojati, u
osigurava da to tako ne bude. „O, kažeš dakle da bi ljudi onda trebali imati slobodu da vječnom i beskrajnom SADA. Nas su samo izmanipulirali da to zaboravimo. Ne postoji
ubijaju i zlostavljaju djecu?" Ne, nikako. Teško da bi to udovoljilo kriteriju o nenametanju „moja malenkost", osim ukoliko dopustimo da naša uvjerenja stvore takvu iluziju, a čak
vlastite volje drugima. Ova jednostavna rečenica: „Čini što te volja sve dok to ne namećeš ne postojimo 'mi', već jedno beskonačno 'ja'.
drugima", sadrži i slobodu djelovanja kao i slobodu od tuđeg djelovanja. Takvo bi bilo Kako je ova knjiga neka vrst sažetka mog rada nakon više od dvadeset godina
društvo u kojem bih ja volio živjeti. Zlo mi je od ljudi koji drugima govore što smiju, iskustva i istraživanja, završit čuje s moja dva omiljena navoda iz ranijih knjiga. Citirat
a što ne smiju činiti. Čujem kršćane kako se žale na orvelovsku kontrolu koja na njih ću sjajnog američkog komičara Billa Hicksa, koji nas je napustio 1994., u dobi od
utječe, dok drugim ljudima govore što se smije a što ne smije na osnovu nekakvih uputa samo trideset i dvije godine. Mogu ljudi citirati sve omiljene mistike i ljude koji sjede
koje su našli u Bibliji, koju je napisao tko zna tko i tko zna kad. „Homoseksualnost je prekriženih nogu do u beskraj, ali taj je čovjek razumijevao stvari jednako duboko,
vražja rabota" čujem neke da govore. Pa dobro, onda to nemoj raditi, druškane, samo
ako ne i dublje od većine njih. Divno je opisao stvarnost: u ednom od svojih viceva:
j
ne govori drugima što mogu, a što ne mogu radili. Suprotstavljam se svakom nametanju „Materija je samo energija kondenzirana do spore vibracije; svi smo mi jedna svijest
homoseksualnosti, kao što se suprotstavljam svakome tko teži da se ona stavi izvan koja sebe subjektivno doživljava; ne postoji smrt, život je samo san, a mi smo maštanje
zakona, a isto je i u odnosu na sve drugo. Ako ti se to ne sviđa ili to ne odobravaš, onda o nama samima". Izvanrednog li sažimanja istine koja n a m se već toliko dugo uskraćuje.
to nemoj raditi. Jedino me zanima nameće li se nešto ljudima protiv njihove volje. Na završetku tog čina, Bili oblači kaput, stavlja svoj kaubojski šešir i s tom mišlju napušta
Roditelji moraju poštivati pravo svoje djece da idu svojim putem i slijede svoje publiku:
vlastite želje, a ne da nastoje koristiti krivnju i ostale tehnike manipulacije kako bi ih
'vodili' u pravcu koji njima, roditeljima, odgovara. Mi donosimo djecu u ovu stvarnost Svijel je kao vožnja u lunaparku, za koju kad kreneš, misliš da je stvarna, toliko je
kako bi je djeca slobodno doživjela, a ne da bismo im bili doživotni diktatori. Možemo moćan naš um. Voziš se gore dolje, okolo naokolo, te bude uzbudljivo, pa strašno,
ih savjetovati, naravno, ali oni moraju donijeti odluke o onome što rade i kamo idu boje su vrlo jarke i sve je jako glasno. Određeno nam vrijeme bude zabavno. Neki
kada dosegnu dob u kojoj takve odluke mogu donositi. Roditelji ispunjeni ljubavlju to se ljudi tu već voze jako dugo, pa se počnu pitati: „Je li to stvarno? Ili je samo igra?"
poštuju i, makar se s odlukom svoje djece ne slagali, uvijek su tu kao podrška bez obzira Drugi su se sjetili pa se vraćaju i govore nam: „Hej, ne brini, nema te čega biti strah
na sve. Svaki roditelj koji teži da nametne vjeru, sustav vjerovanja ili životni stil svojim - ikad - jer ovo je samo igra." A takve ljude mi ubijamo.
potomcima je psihološki fašist i treba mu reći diplomatski ili na druge načine kamo da
si to metne. Mladi se ljudi trebaju buniti protiv takvih prisila i odbiti žrtvovanje svoje „Ušutkaj ga! Uložili smo brdo novca u ovaj lunapark! Ušutkaj ga! Vidiš moje brigama
jedinstvenosti. Jedino se tako može probiti krug. Ako to uznemirava roditelje, pa žalim izbrazdano čelo; vidiš moj debeli račun u banci, moju obitelj? li, pa, onda to mora
slučaj. Povezanost između roditelja i djeteta treba biti partnerska, a ne diktatorska. biti stvarno":
Ne slažem se s religijskim školama bilo koje vrste zato što su to mjesta indoktrinacije
vjerovanjima daleko ekstremnija od općeg obrazovnog sustava. Ukoliko mladi ljudi žele