Page 62 - David Icke - Vodič kroz svjetsku zavjeru

Kompjutorske'kulture'
Kada ljudi za sebe kažu da su Britanci, Amerikanci, Kinezi, Arapi ili Židovi oni se
poistovjećuju sa svojim računalom a ne s beskrajnom sviješću. Takve etikete o rasi,
nacionalnosti i vjerskoj pripadnosti računalni su programi naslijeđeni od drugih u
genetskoj „krvnoj lozi" (softveru/tvrdom disku), a odrastanjem među onima što imaju
ista uvjerenja opet se preuzimaju porazumna uvjerenja. Da bi odbacili ove programe i
s
krenuli vlastitim putem percepcije ljudi mogu, a to i čine, uvesti na scenu beskrajnu svijest.
No, čak se i tada neki još uvijek osjećaju krivima što su pošli drugim putem. Možemo to
objasniti time stoje program kojem su se oduprli nastavio djelovati u pozadini. Ono što
nazivamo 'rasama' različiti su kompjutorski softveri, kao stoje i pripadnost 'čovječanstvu'.
Mi ne pripadamo čovječanstvu nego beskrajnoj svijesti i cjelokupnoj mogućnosti. Zbog
usađenog kompjutorskog programa mislimo da smo 'ljudi' ili 'vanzemaljci' ili što god
da smo izabrali, ovu ili onu etiketu. Pod etiketu 'ljudski' možemo staviti npr. „Packard
Bell", a pod „vanzemaljska rasa" možemo recimo staviti 'Mac' ili 'Dell' i tako dalje. Ono
što poznajemo kao 'kulture' zapravo su kulturni 'programi', naslijeđeni i nastavljeni time
što smo rođeni unutar određenog programa. Upoznavanjem drugih kultura program se
počinje korigirati i tako se društva tijekom generacija utoliko više mijenjaju ukoliko veći
pristup imaju drugim informacijskim 'softverima'. Iz tog se razloga najsporije mijenjaju
zatvorena društva. Svjedoci smo sve dubljeg jaza između roditelja i djece iz obitelji koje
su u Britaniju došle iz islamskih i hinduističkih kultura: roditelji žele da slijede svoj
jednostavno su ograničenja onoga što izaberemo dekodirati u holograisko iskustvo, ili izvorni kulturni program, kao što su unaprijed dogovoreni brakovi, dok su njihova
što smo spriječeni učiniti zbog manipulacije matriksa i naše vlastite percepcije. djeca privučena zapadnjačkoj 'kulturi'. Što je više 'zapadnjačkih' informacija i interakcija
Sada sjedimo ili stojimo unutar cjelokupne mogućnosti, i mi jesmo cjelokupna preuzeto to će kulturni softver pretrpjeti više promjena u nadolazećim naraštajima. Još
mogućnost. Međutim, mi dekodiramo tek djelić svega toga i, sukladno tome, život jednom naglašavam da mi nismo Britanci, Amerikanci, muslimani, Židovi ili hindusi;
t
percipiramo u smislu ograničenja i fraze „Ne mogu". Zanimljivo je kako oni koji „idu lo samo naša beskrajna svijest prolazi kroz takvo iskustvo. Nema ničeg lošeg u ome da
naprijed", koji kažu „ja mogu" obično postižu ono što žele, dok mentalitet lipa „ne živimo prema nekom programu i da uživamo 'biti' ovo ili ono, sve dok to ne pobrkamo
mogu" i „to se događa drugima" željeno ne ostvaruju. Jedina razlika između te dvije s onim što doista jesmo. Tada počinju nevolje, a stanična se vrata s treskom zalupe... i to
skupine je razina cjelokupne mogućnosti koju svaka od tih grupacija odluči dekodirati doslovno stanična vrata ili prolazi.
- kojoj se odluči otvoriti'. Mentalitet koji usvaja „ne mogu" dekodirat će polja unutar
Matriks, „Super Hologram", jest informacija kodirana u prividnom 'svijetu' kojeg
cjelokupne mogućnosti koja se manifestiraju kao „ne mogu", dok će pozitivni mentalitet
(„ja mogu") dekodirati polja koja se manifestiraju kao „ja to i činim". Ustvari, mnogi koji mislimo da doživljavamo, baš kao što računalo iščitava softver i bežični internet.
govore o tome kako stvoriti vlastitu stvarnost ljudima savjetuju da percipiraju samo u Informacije koje dekodiramo iz matriksa konfekcijski su svijet i sustav vjerovanja
'sadašnjosti' te da, umjesto da kažu „ja budem" učinio ovo ili ono, kažu „ja to upravo poslani prema DNK/staničnoj mreži u obliku frekvencija, te dekodirani u holografsku
činim". Može zvučati čudno, ali zapravo mi je jasan smisao gore navedenog savjeta, 3D kolektivnu stvarnost. Ukoliko ne postanemo svjesni, matriks djeluje poput glasa
koji nam govori u što da vjerujemo i što je stvarno - upravo kao što glavna matica
osobito kada se ono što dekodiramo iz cjelokupne mogućnosti doslovce podudara s u kolonijama mrava i termita odašilje frekvenciju koju radnici primaju te u skladu s
našim uvjerenjem. Tako „ja budem" može dekodirati polja koja predstavljaju ono što njom i postupaju. Uslijed prividnog meteža i složenosti nevjerojatno mnogo mrava
vidimo kao 'budućnost' i stoga će ono što želite postići uvijek biti zamalo izvan dohvata
može raditi kao zasebna jedinica, jer svoje naredbe ili upute dobivaju od glavne mravlje
- ,,u budućnosti". To je kao da sjedimo na vrtuljku i, bez obzira koliko se brzo vrtjeli, matice u obliku vibracijskog nacrta. Kad biste maticu sakrili od mrava-radnika ništa
nikada ne dostižemo konjića ispred sebe. Mnogo je svrsishodnije percipirati da se vaša se ne bi promijenilo. Tek kada matica ugine sve staje zato što je prestalo emitiranje
težnja ostvaruje SADA, jer vrijeme je ionako privid, čemu ću se nešto kasnije vratiti. frekvencije. Također je utvrđeno da će kolonije koje su međusobno vrlo blizu prihvatiti
Percipiranje željene stvari SADA omogućuje toj željenoj stvari da se i manifestira mrave koji se između njih kreću, osim ako ne odmaknu izvan određene udaljenosti od
SADA. kolonije. Tada će ih napasti drugi mravi jer su otišli izvan dometa frekvencije njihove
matice. Mravi su u stanju razlikovati one kodirane drukčijom frekvencijom, odnosno
»prijatelje ili neprijatelje". Ovo ujedno vrijedi kod postupanja ljudi u odnosu na različite
'rase' ili vibracijske kodove. Svaka 'rasa' ili životinjska vrsta odašilje specifičnu valnu