Page 51 - David Icke - Vodič kroz svjetsku zavjeru

vidi zato stoje sve, na kraju krajeva, energija/
svijest (Svjesnost), a tijelo je samo privid. Isti
je slučaj s pet osjetila. Naše oči, uši, nos, je/ik
i koža tek su 'fizički' (dekodirani) izražaji
energetskih polja. Uši su očigledni dekoderi
frekvencija utoliko što usni bubnjić pretvara
vibraciju zvuka u električne signale poslane
u mozak. Mozak je taj koji odlučuje što
ćemo zapravo 'čuti'. Oči pretvaraju 'svjetlost'
(energiju, frekvencijska polja) u električne
signale koje mozak polom prevodi u
naizgled trodimenzionalnu stvarnost
preko svojeg vizualnog korteksa. 'Fizički'
svijet u stvari opažamo našim mozgom a
ne našim očima. U biti, u dekodiranje naše
stvarnosti nije uključen samo mozak nego Slika 14: Kako se stvara hologram. Jedan dio laserske svjetlosti ('objektnog snopa') usmjerava se na predmet,
cijela mreža računalnog sustava DNK. Taj u zatim na fotografsku ploču. Drugi dio ('referentni snop) usmjerava se izravno na fotografsku ploču. Kada
proces dekodiranja frekvencija od strane se ta dva dijela susretnu oni stvaraju interferencijski uzorak, odnosno valnu verziju fotografiranog predmeta.
tjelesnog računala izvodi se samo unutar
frekvencijskog raspona ove dimenzije, Holografski prividi
Slika 13: Mi mislimo da je svijet kojeg vidimo ili „televizijske postaje", pa doživljavamo Sljedeće pitanje: ako je to samo privid, zašto sve izgleda tako 'stvarno', čvrsto i
izvan nas, iako je on zapravo konstruiran u li i percipiramo svijet isključivo kroz pet trodimenzionalno? Da bismo odgovorili na to pitanje moramo razumjeti što je
mozgu, ili, točnije, u energetskom matriksu kojeg
predstavlja mozak. osjetila odvajamo se (u svijesli, ne doslovno) hologram. Većina ljudi vidjela je holografske slike u trgovinama gdje se plošni prikaz
od naše višedimenzionalne beskrajne odjednom pretvara u 3D kada ga svjetlo obasja pod odgovarajućim kutom. Hologrami
svijesti. Ostajemo zarobljeni unutar jednog malenog raspona percepcije, često vjerujući ustvari nisu 3D ili 'čvrsti', oni se takvima samo doimlju. Isti je slučaj s cjelokupnom
da je to sve što postoji. Takvo je stanje stvarnosti ranije spomenutih „astronauta što stvarnošću. Holograme koje možemo kupiti načinjeni su usmjeravanjem dva dijela istog
se poistovjećuju sa svojim svemirskim odijelom" a koji ismijavaju one koji govore o laserskog snopa na fotografski film (slika 14). Jedan dio („referentni snop") usmjerava
drugim dimenzijama i drugim stvarnostima. Druge razine za te ljude ne postoje. Toliko se na film kroz polupropusno zrcalo, dok se drugi dio („objektni snop") preusmjerava
su začahureni u računalnoj razini percepcije da ne mogu ni zamisliti takvu mogućnost, kako bi obasjao holografski fotografirani predmet. Zatim se objektni snop usmjerava
a kamoli osjetiti ostale dimenzije. natrag na fotografski film gdje se sudara s referentnim snopom. Time se na filmu stvara
Ukratko rečeno: 'fizički' svijet malen je frekvencijski raspon ili dimenzija unutar ono što nazivamo „interferencijski uzorak",
beskrajne svijesti - 'oceana'. Tjelesno računalo podešava nas na ovu strogo ograničenu što je slično sudaranju valova dva kamenčića
percepciju, ovaj televizijski kanal, djelujući kao naše sredstvo interakcije s ovim bačena u jezerce i posljedičnom stvaranju
'svijetom'. Izmanipulirani smo da povjerujemo kako smo 'mi' to računalo i njegovi mreže interferencije. Uzorak u vodi je poput
mentalni, emocionalni i fizički softverski programi. Ova dimenzija, poput svih drugih, vibracijskog, ili valovitog, prikaza kamenčića,
je masa frekvencijskih polja koje tjelesno računalo dekodira u prividne 3D prizore, ali u odnosno točke i brzine njihova ulaza u vodu.
tom obliku postoje isključivo u mozgu ili, točnije, u energetskoj matrici (matriksu) koju Isto je i s laserskim uzorcima na filmu. To
nazivamo mozak. su vibracijski ili valni prikazi fotografiranih
'Fizički' svijet postoji tek kada se promatranjem pretvori u određeni oblik - dekodira predmeta (slika 15), ali kada se laserska
se u neki oblik. Pisac Carlos Castaneda citira svog šamanskog učitelja Don Juana koji svjetlost usmjeri na film, odjednom dolazi
kaže: do pojave trodimenzionalne slike. Štoviše, ti
Slika 15: Interferencijski uzorak nalikuje hologrami mogu izgledati isto onako čvrsto
otisku prsta i čini se poput nasumičnih
Mi smo promatrači. Mi smo svijest, nismo predmeti, nemamo čvrstinu. Bezgranični valovitih liniju, uli kada se na taj uzorak kao što izgleda i naš svijet, premda kroz njih u
smo... Mi, ili, bolje rečeno, naš razum, [to] zaboravlja pa našu sveukupnost zatvaramo usmjeri laser pojavljuje se prividno čvrsta' stvari možete proći rukom. Njihova čvrstoća je
u začaranom krugu iz kojeg, tijekom života, rijetko kada izlazimo. trodimenzionalna slika. privid (slika 16).