Page 456 - David Icke - Vodič kroz svjetsku zavjeru
P. 456
početka, a s njima i mnoga druga poznata imena. Medu grofovim podupirateljima bio se kompanijama i sindikalnim tijelima od kontrolom CFR-a i medijima pod kontrolom
p
je Winston Chruchill koji je 1930. napisao članak za američko izdanje lista Saturday CFR-a. Politika stvaranja Ujedinjenih europskih država dobila je nepodijeljenu podršku
Evening Post pod naslovom „Sjedinjene europske države". Grof Coudenhove-Kalergi Trie New York Tirnesa i Washington Posta.
dobio je svesrdnu podršku od takvih 'nepristranih' izvora kao što su John Foster Dulles; Vrlo se korisnim pokazao i „Hladni rat" zakuhan u kuhinji gmazovskih križanaca,
Nicholas Murray Butler, ravnatelj Sveučilišta Columbia i predsjednik Carnegiejeve kao stoje to uostalom viđeno u brojnim prilikama tijekom narednih desetljeća. Ukazana
zaldade za međunarodni rat (pardon, 'mir'); i dr. Stephen Duggan, osnivač i prvi ravnatelj potreba za davanje zajmova Europi u svrhu zaštite od „komunističke prijetnje" (koju su
Instituta obrazovanja, pod stopostotnim nadzorom Vijeća za vanjske odnose. Oni koji financirali i stvorili hibridi) zapravo je iskorištena za dobivanje potpore Kongresa za
su financirali boljševičku revoluciju i obje strane u dva Svjetska rata, uključujući Adolfa provođenje Marshallova plana. John J. McCloy, predsjednik Vijeća za vanjske odnose
Hitlera, krojili su planove za uvođenje Europske zajednice kao i Ujedinjenih naroda. u razdoblju od gotovo dvadeset godina, rekao je da mu je njegov mandat visokog
Jean Monnet je bio blizak s Franldinom D. Rooseveltom zahvaljujući svom odnosu s američkog povjerenika za Njemačku poslije rata pokazao kako se određene stvari mogu
predsjednikovim utjecajnim savjetnikom Harryjem ITopkinsom, koji je Rooseveltu bio postići korištenjem komunističke prijetnje.
ono što je pukovnik House bio predsjedniku VVilsonu - njegov nadziratelj.
„Čim bi se spomenula sovjetska prijetnja ljudi su se trgnuli i naćulili uši", rekao je
Hopkinsa je unovačio Nelson Rockefeller da radi na 'Rooseveltovoj' gospodarskoj McCloy. (Vidi također „teroristička prijetnja", „prijetnja globalnog zatopljenja" itd., itd.).
strategiji New Deala („Nove politike") koja je ustvari produžila stanje gospodarske Kada su prijedlozi dobili zeleno svjetlo izvršni odbor Marshallova plana uključivao je šefa
depresije Sjedinjenih Država. Organizacije poput Pokreta za savezno jedinstvo - kasniji CIA-e Allena W. Dullesa, tadašnjeg predsjednika CFR-a; Philipa Reeda, predsjednika
Odbor za atlantsko jedinstvo i Atlantsko vijeće Sjedinjenih Država - oformljeni su u General Electrica; Henryja L. Stimsona i Roberta P. Pattersona, bivših ministara rata;
cilju poticanja unije Amerike i Britanije. U tim su tijelima prevladavali članovi Vijeća za i Deana Achesona, bivšeg zamjenika ministra vanjskih poslova i člana CFR-a koji se
vanjske odnose, a među direktorima Atlantskog vijeća tijekom 1970-ih bili su George nalazio u američkoj delegaciji prigodom osnutka Ujedinjenih naroda.
Bush stariji i Flenry Kissinger. Prvi korak u stvaranju Europske zajednice bilo je uvođenje „Europske zajednice za
ugljen i čelik" koja je startala u srpnju 1952., a objedinjavala je industrije ugljena i čelika
Poznata lica... Zapadne Njemačke, Francuske, Italije, Belgije, Nizozemske i Luksemburga pod ednom
j
Pritisak i propaganda za formiranje unije europskih država dobili su veći zamah u središnjom upravom. Imala je ovlasti da određuje cijene, investicije, podiže novac i donosi
svibnju 1948. kada je Pokret europskog jedinstva održao svoj Europski kongres. Vodeći odluke većinskim glasanjem. Uvedena je u razdoblju Schumanova plana (nazvanog po
zagovornici pokreta bili su Winston Churchill i njegov zet, britanski političar Duncan francuskom socijalističkom ministru vanjskih poslova i kasnijem premijeru Robertu
Sandys, a radeći iza kulisa ali vrlo učinkovito stajali su Jean Monnet i Joseph Retinger. Schumanu), ali opet je iza svega stajao Jean Monnet, predsjednik francuske Komisije
Američki kongres usvojio je sedam rezolucija o političkom udruživanju Europe. U jednoj za opće planiranje. Zamisao je pobrala salve pohvala gorljivih zagovornika iz redova
od njih stoji: „Stvaranje Ujedinjene Europe mora se promatrali kao nužno potreban Vijeća za vanjske odnose, kao što su američki ministar vanjskih poslova John Foster
korak prema stvaranju Ujedinjenog svijeta" [svjetske vlade]. Monnet je također ravnao Dulles i Dean Acheson. Monnet je dobio Watelerovu nagradu za mir u iznosu od dva
Odborom za Sjedinjene Europske Države, čiji je cilj bio isti. Poslijeratni američki zajmovi milijuna franaka, u znak priznanja za „međunarodni duh demonstriran pri iznalaženju
Europi, poznati kao Marshallov plan ili Program europskog oporavka (ERP), iskorišteni Zajednice za ugljen i čelik". Nagrada je došla \z...Carnegiejeve zaklade. Merry i Serge
su ne samo za namicanje sredstava za Europski pokret nego i za podrivanje samostalnosti Bromberger, dvoje Monnetovih obožavatelja, iznijeli su taj plan u svojoj knjizi Jean
suverenih država kako bi se povećao pritisak za uvođenje centraliziranog nadzora Monnet i Sjedinjene Europske Države (Jean Monnet and the United States of Europe):
Europe. Pretpostavljalo se da je taj plan pružanja pomoći bio djelo generala Georgea
C. Marshalla, ministra vanjskih poslova za vladavine predsjednika Trumana, ali sada se Postupno, kako se predviđa, nadnacionalne vlasti, pod nadzorom Europskog vijeća
zna da su arhitekti tog plana bili Jean Monnet i Vijeće za vanjske odnose (CFR). Tijekom ministara u Bruxellesu i Skupštine u Strasbourgu, preuzet će upravu nad svim
1946.-1947. oformljena je istraživačka skupina CFR-a koja će izvještavati o procesu aktivnostima na europskom kontinentu. Doći će dan kada će vlade biti prisiljene
obnove Europe. Skupinom je predsjedao odvjetnik Charles M. Spofford, a tajnik je bio priznati da je objedinjena Europa gotova činjenica, a da same neće imati nikakvog
David Rockefeller, predsjednik CFR-a, osoba od presudnog utjecaja u Bilderberškoj utjecaja pri uspostavi njenih temeljnih načela. ledino će morati spojiti sve te nezavisne
skupini i utemeljitelj Trilateralne komisije. Po isteku nešto više od godine dana ta je ustanove u jednu jedinu federalnu upravu, a zatim proglasiti Sjedinjene Europske
„istraživačka skupina" promijenila naziv u „Marshallov plan" koji se 'prodavao' kao Države.
vladina politika. Averell Harriman iz redova Iluminata izabran je kao glavni provođitelj
Marshallova plan u Europi, a svoje je sjedište uspostavio u Rothschildovoj pariškoj „Ulazi na mala vrata"
rezidenciji, hotelu Talleyrand. Ipak, prijedlog je naišao na snažan otpor, a mnogi su Dana 25. ožujka 1957. šestorica članova Zajednice za ugljen i čelik potpisali su dva
kongresnici uspjeli prozreti dimnu zavjesu, no Vijeće za vanjske odnose pokrenulo je „Rimska sporazuma" kojima je stvorena Europska ekonomska zajednica ili „Zajedničko
propagandnu ofenzivu kako bi osiguralo da takva politika bude prihvaćena. Poslužili su tržište" te Europska zajednica za atomsku energiju (Euroatom). Uvedena je p o d