Page 442 - David Icke - Vodič kroz svjetsku zavjeru

„Prijedlog zakona o reformi legislative i regulative" koji je podnijela britanska bi on „mogao uvelike promijeniti odnosne i ustaljene uloge ministara i Parlamenta
vlada izvanredan je primjer načina na koji se prikrada država Velikog brata. Iza u zakonodavnom procesu".
suhoparnog naziva leži moć upravnih tijela da donesu cijeli niz zakona bez ijednog
glasa u Parlamentu. John Spencer, profesor prava na Sveučilištu Cambridge, nazvao je Sažeto rečeno, to je kraj Parlamenta kao takvog, baš kao što se u Sjedinjenim
to „ukidanjem parlamentarnih zakona". U nacrtu spomenutog zakona vlastima se daju Državama od 11. rujna 2001. događa rastakanje Kongresa. Kada ne postoji izabrano
ovlasti da ljude godinama drže u zatvoru, da nametnu kućni pritvor, a policiji se daju tijelo koje bi predstavljalo interese naroda i čuvalo njihovu slobodu na scenu stupa
proširene ovlasti uhićenja i ispitivanja, bez ikakve parlamentarne rasprave. diktatura. A ona će sve više dizati glavu ako joj to dopustimo. U 'reformskom' prijedlogu
Po tom prijedlogu zakona omogućeno je formiranje novih sudova i mijenjanje zakona piše, primjerice, da vlasti mogu nametnuti neku obvezu isključivo ukoliko je ona
zakona o useljavanju, državljanstvu, razvodu, nasljeđu i imenovanju sudaca, i opet bez „proporcionalna očekivanoj koristi", ali tko odlučuje što je 'proporcionalno'? Vladajuća
ikakve odluke izabranog parlamenta. Čak i oni koji se potrude pročitati taj skriveni tijela. Ona nam zapravo kažu: 'povjerite' nam neograničene ovlasti i moć jer ih nikada
dinamit od zakona, zateći će se u verbalnom labirintu državnih službenika sračunatom nećemo upotrijebiti protiv nedužnih ljudi.
da putnika namjernika zbuni i zavede. To je jedan od načina na koji skrivaju pravo To su iste one vlasti koje su donijele zakone za „osujećivanje terorista" a istovremeno
značenje. Slijedi jedan primjer pomenute tehnike uzet iz gore navedenog 'reformskog' su se preko specifične formulacije zakona pobrinule da se ti zakoni mogu odnositi na
s
prijedloga zakona: svakoga koga vlasti izaberu kao metu, uključujući krhke starije dame s transparentima
koje prosvjeduju protiv masovnih pokolja. To su iste vlasti koje su uvele 'antiterorističke'
Stavak 4. i 5. prijelazne su odredbe. U njima se govori o konzultacijama koje su zakone da bi ih zatim iskoristile protiv miroljubivih prosvjednika kao što je Maya Evans
vođene prije datuma na koji klauzule stupaju na snagu. Budu li vođene bilo kakve koja je uhićena na temelju stavka 132. Zakona o kontroli organiziranog kriminala i
konzultacije prije nego što na snagu stupi stavak 4., te ukoliko te konzultacije u ovlastima policije, i to samo zato što je mirno stajala kod počasnog grobnog spomenika
određenoj mjeri zadovolje neke od zahtjeva iz klauzule 11. (ako je do konzultacija u Londonu i čitala imena britanskih vojnika poginulih u Iraku. O zakonu na kojeg su se
došlo nakon stupanja na snagu gornjeg stavka) tada će se smatrati da su navedeni
zahtjevi u loj mjeri ispunjeni. Stoga nije neophodno da se vrše daljnje konzultacije. vlasti u ovom slučaju pozivale jedan je oporbeni član Parlamenta rekao: „Uvjeravali su
Stavak 5. konkretno se odnosi na slučaj gdje se ovlasti iz Zakona donesenog 2001. nas da će se donošenjem tog zakona moći spriječiti teroristička djela protiv ovog Doma,
g. ukidaju u vrijeme donošenja određene odredbe. U takvim okolnostima, gdje su a sad se taj zakon koristi kao opravdanje za uhićenje mlade gospođice Maye Evans zbog
prijedlozi neke odredbe pod klauzulom 1. ovog nacrta zakona isti kao i prijedlozi toga što je kod memorijalnog spomenika iščitavala popis britanskih vojnika poginulih u
odredbe pod stavkom 1. Zakona iz 2001., te kada su o lim prijedlozima vođene borbi u Iraku." Probudi se, stari, Zakon je upravo s tom svrhom donesen. Isprva je bilo
konzultacije u skladu s tim Zakonom, tada će se smatrati da su konzultacije u rečeno da je Prijedlog zakona o legislativi i regulativi, koji vlastima daje neograničene
okviru ove klauzule bile dostatne (čak i kada su, slijedom konzultacija u skladu sa ovlasti da donose zakone izvan parlamentarnog procesa, tek sredstvo za povećanje
Zakonom iz 2001., iznijeli različiti prijedlozi te se smatralo da nisu potrebne dodatne administrativne učinkovitosti. Vlada je tvrdila daje takav zakon nužan zbog ubrzavanja
konzultacije). To znači da o takvim prijedlozima nije potrebno ponovno raspravljati procesa donošenja zakona. 'Argument' u prilog tome glasio je otprilike ovako: kada bi
u slučajevima kada se trebala donijeti neka odredba u okviru Zakona iz 2001., ali se ministri bili u mogućnosti da jednostavno odluče promijeniti neki zakon kada god žele
sada treba donijeti u skladu s klauzulom 1. ovog prijedloga zakona.
time bi se uštedjela ogromna količina debatnog vremena. No, o ome je u članku za
t
Times Daniel Finkelstein napisao:
Ovo kao da dolazi ravno iz gmazovskog uma. Trik je u tome da se važne
zakonodavne promjene zabašure unutar ultrastručnih i nerazumljivih fraza poput gore Na što zapravo upućuje argument kojeg je tijekom prošlotjedne rasprave ministar
iznesenih, što je metoda manipulacije kojom se diljem svijeta služe gmazovski hibridi. tako često koristio? Na priznanje da sada donosimo toliko mnogo novih zakona, i
Izvještaj Daniela Finkelsteina objavljen u londonskom limesu pod naslovom „Kako sam to takvom brzinom, a mnogi su od njih tako nedorečeni da jednostavno nemamo
otkrio zastrašujuću zavjeru dokidanja višestoljetne vladavine prava i slobode", ukazuje dovoljno vremena da o njima primjereno raspravimo ili da ih promijenimo kada se
na pravo značenje tog fašističkog prijedloga zakona: pokažu promašenima. Parlament se guši u moru zakona i propisa. Umjesto da tome
stane na kraj, Vlada traži načina da stvari čak ubrza, pridodajući nove zakone, ovaj
Znam da je u ono što ću reći teško povjerovati (Zašto toga nema na naslovnicama put uz još manju mogućnost rasprave.
novina? Gdje su velike političke rasprave u vezi istoga?), ali uvjeravam vas da je
sve to istina. Nevjerojatan Prijedlog zakona o legislativi i regulativi, koji je sada Zakoni po zapovijedi
na razmatranju u Donjem domu, daje ministrima ovlasti da dopunjavaju, ukidaju Taj plimni val zakona predstavlja uspostavu globalne diktature i stoga zapljuskuje cijeli
ili zamjenjuju svaki zakonski akt pukim donošenjem određene odredbe, i to bez svijet. Upravne strukture glasanjem se rješavaju sustava uzajamne kontrole triju oblika
iznošenja Prijedloga pred Parlament. Članovi Ustavnog odbora Gornjeg doma vlasti (izvršne, zakonodavne i sudbene) i potiru čovjekove slobode, te će na kraju vladati
smatraju da taj Prijedlog nosi „prvorazredan ustavni značaj" te izražavaju bojazan da
samo centralizirana diktatura. Cmazovski križanci mahnito nastoje nametnuti svoj oblik