Page 36 - David Icke - Vodič kroz svjetsku zavjeru

„Ššššššššš!" Nakon nekog vremena bi mi rekla, iz razloga koji tada nisam razumio, da se istraživanje iskustava na rubu smrti koje potvrđuje cijeli koncept života poslije smrti,
mogu pomaknuti. Kasnije sam saznao daje na vratima bio stanodavac kojem određenih kao što postavlja i pitanja o DNK, kolektivnom nesvjesnom i konceptu 'karme'. Njegova
tjedana nismo mogli platiti najamninu jer nismo imali novaca. Kada nitko ne bi otvorio saznanja objavljena su u britanskom medicinskom časopisu The Lancet. Van Lommelovo
vrata on bi pogledao kroz prednji prozor - odatle poriv da se sakrijemo. Sjetio sam se zanimanje za to područje potaknula je prije 35 godina jedna pacijentica koja mu je
kako sam udario školskog zubara u prsa i pobjegao kada mi je na lice htio staviti „gas povjerila svoje iskustvo na rubu smrti, ali ozbiljnije se time počeo baviti nakon što je
masku", i kako je mama, trčeći za m n o m , obgrlivši papirnatu vrećicu punu kupljenih pročitao knjigu p o d naslovom Povratak iz sutra, u kojoj američki liječnik Georg Ritchie
namirnica, vikala da stanem, a ja sam već bio odmakao stotinu metara niz ulicu. potanko opisuje vlastita iskustva „na rubu smrti". Van Lommel počeo je ispitivati sve
Prisjetio sam se kako je običavala silaziti iz autobusa, a činilo se kao da joj se noge kreću svoje pacijente sjećaju li se bilo čega kada su doživjeli srčani zastoj. Ovo su tek neka
i prije doticaja s tlom, te bi žurno obilazila trgovine, kao da joj gori pod petama. Svaki svjedočanstva koja je zabilježio:
put kad bih s m a m o m odlazio u kupovinu svo bih vrijeme za njom cupkao, osjećajući
se kao da pokušavam ići ukorak s mlažnjakom. Prisjetio sam se kako je običavala, kada 'Odvojila sam se od tijela i lebdjela unutar i uokolo njega. Mogla sam vidjeti širi
bih je nazvao telefonom, objaviti prisutnima u sobi da to zove „naš Dave" i kako nikada prostor u spavaonici i moje tijelo premda su mi oči bile sklopljene. Odjednom
nije svladala umijeće ostavljanja poruka na telefonskoj sekretarici. Kod kuće bih tri put sam mogla 'misliti' stotinu ili tisuću puta brže i mnogo jasnije negoli je za čovjeka
pritisnuo tipku, a iz uređaja bi se čulo: «biip, biip, 'Si'». Molim? Si? Što je, dovraga, 'Si'? uobičajeno ili moguće. Osjećala sam potpuni mir, bez ikakvog straha ili boli, u što
Kasnije mi je tek sinulo da je počela govoriti prije aktiviranja snimanja, a ono što je nisu bile uključene nikakve emocije.
zapravo rekla bilo je: „Zovem samo da pitam kako si." Preplavila su me sjećanja dok
sam se opraštao s m a m o m u njenom fizičkom obličju kojeg sam znao, ali nije to bilo [Sjećate se što sam ranije rekao o tome da su emocije proizvod tjelesnog računala]
opraštanje na duže vremena, niti je to bilo opraštanje u pravom smislu riječi. Jer znam
da je ona ondje, samo jednu vibraciju udaljena od mene i da ćemo se opet sresti - jedna Gledala sam dolje na svoje tijelo s jedne točke ispod stropa i vidjela liječnike i
svijest s drugom - ednom kada ovdje dovršim posao. Znam da je ondje gore ponovno s bolničarke kako se bore za moj život. Čula sam što govore. Zatim sam osjetila neku
j
mojim ocem te da joj je rekao da život nije onakav kakav ona misli da jest. toplinu i našla se u nekakvom tunelu. Na kraju tog tunela bila je jarka, topla, bijela,
vibrantna svijetlost. Bila je zaista prekrasna. Davala mi je osjećaj mira i povjerenja.
Kladim se da su se slatko nasmijali kao nekoć. Vjerojatno mu je uzvratila svojim Lebdjela sam prema njoj, a osjećaj ushita postajao je sve jači i jači. Osjećala sam se
nezaboravnim lesterskim naglaskom... „Ma da? Misliš, život nije pravi pravcati?" kao da sam došla kući, okružena ljubavlju, gotovo da sam bila u ekstazi. Pred očima
Zbog međusobne energetske povezanosti kada nas napusti voljena osoba ponekad mi je proletio moj život. Iznenada sam osjetila prijašnju bol od rana zadobivenih u
se čini kao da je nešto od nas ponijela sa sobom. U našem životu nastane rupa koju je nesreći i naglo se vratila u tijelo. Bila sam ljuta zbog toga što su me liječnici vratili
ona nekoć popunjavala samim našim saznanjem daje kraj nas. I tako sam tugovao zbog natrag. To iskustvo meni je blagoslov jer sada sa stopostotnom sigurnošću znam
gubitka majke koju sam poznavao gotovo 54 godine, ali - za čim sam tugovao? Za čime, da su tijelo i duša odvojeni, da život poslije smrti postoji. Uvjerilo me je da svijest
u takvim okolnostima, svi mi tugujemo? Razumijemo li prirodu vječnoga života, ili nastavlja živjeti i onkraj groba. Smrt nije smrt već jedan drugi oblik života.
vječne svijesti kao što ju volim zvati, ta se tuga odnosi na nas same jer voljena osoba više
nije s nama. Možda smo i svjesni da ona i dalje živi, ali nije više u istom vibracijskom Vidjela sam čovjeka koji me je gledao s ljubavlju, ali kojeg nisam znala. [Kasnije] ...
polju; njeno računalo ne sjedi više na stolici pokraj vas niti stoji s druge strane telefonske na samrtnoj postelji moje majke ona mi je priznala da sam rođena u izvanbračnom
linije. Za onima koji su nas napustili tugujemo samo ako pogrešno shvaćamo prirodu odnosu, te da je moj otac jedan Židov koji je bio deportiran i ubijen tijekom Drugog
r
života. Naime, oni su se oslobodili ograničenja tjelesnog privida i „ponovno su ođeni" svjetskog rata. Pokazala mi je njegovu sliku. Nepoznati čovjek kojeg sam prije mnogo
u drugim razinama stvarnosti. U biti, nikada nisu ni napustili te ravni jer mi smo godina bila vidjela tijekom mog iskustva nadomak smrti bio je, ispostavilo se, moj
beskrajno sve, a osjećaj razdvojenosti dio je privida u ovom smućenom svijetu. Moja je biološki otac.
majka desetljećima patila od teških bolova uzrokovanih artritisom, a i sam znam kako
je to. Patila je od mnogih teških zdravstvenih problema, posebno nakon što ju je autom Tunel, osjećaj blaženstva, susret s voljenima koji su već dugo „na drugoj strani"
udario jedan nesmotreni vozač. U zadnje vrijeme njeno je tijelo sve više otkazivalo, a i razočaranje zbog toga što se moraju vratiti u tijelo stalne su teme iskustava na rubu
njen svjestan um čas je bio jasan, a čas smušen. Zašto bi itko trebao tugovati za njom smrti. Van Lommel je rekao da pojedinci, po povratku u tijelo, često imaju osjećaj
kada se riješila te patnje i ponovno se pojavila u nekoj vrsti raja? Meni je laknulo jer je da su zatočeni u usporedbi sa slobodom koju su nakratko bili iskusili. Drugi kažu da
njena borba okončana i zato što više ne pati, bez obzira što mi strašno nedostaje. Nikada je to preobrazilo njihove živote, a kod svih njih nestalo je straha od smrti. Ovakva
nisam upoznao nekoga, ili čitao o nekome, tko je doživio iskustvo na rubu smrti a da je bi spoznaja svakoga oslobodila tog krajnjeg straha i zbog toga se to znanje sustavno
i
poželio vratiti se. Sada mamo ogroman broj dokumentiranih svjedočanstava ljudi koji prikriva, a iz razloga kojima ću se pozabaviti kasnije. Skrivena ruka koju ću razotkriti
su napustili tijelo prilikom 'smrti' te su nazočili stvarnosti onkraj ove, da bi naposljetku želi da čovječanstvo bude u strahu od smrti, u strahu od svega. Kada su ljudi u stanju
njihovo tijelo bilo oživljeno. Nizozemski kardiolog Pim van Lommel proveo je opsežno straha najlakše ih je kontrolirati i manipulirati. Van Lommel pojašnjava: