Page 96 - David Icke - Ljudski rode, ustani - Ovaj lav vise ne spava

"Svrati u moje odaje", reče pauk muhi 83

Ne zanima nas što mislite
Priča o Europskoj uniji izvrstan je primjer lakoće s kojom nekolicina može diktirati
mnoštvom i kako se pravila mijenjaju u skladu sa situacijom. Birokracija EU najprije
je predložila europski ‘Ustav’ kako bi uspostavila svoju dugo planiranu diktaturu, ali
napravili su pogrešku kada su javnosti dali priliku da o tome odlučuje u Nizozemskoj i
Francuskoj 2005. godine. Stanovnici obje zemlje odbacili su taj Ustav na referendumu
zato što su prepoznali implikacije stvaranja funkcije predsjednika Europe, europskog
ministra vanjskih poslova te ogromnog nagrizanja nacionalnih prava na veto i na
odstupanje od birokratski diktiranih zakona i odredbi. Kada referendumi o EU
pođu ,,u pogrešnom smjeru” obično se događa to da malo pričekaju, zatim u državu
unesu resurse, ljude i propagandu, i zatim traže drugo izglasavanje. To se dogodilo
nebrojeno puta. No, na primjeru Francuza i Nizozemaca mogli su vidjeti da je
ozračje protiv Ustava tako snažno da u tome ne bi uspjeli.

Stoga su jednostavno promijenili naziv dokumenta: Europski ustav zamijenili
su nazivom Lisabonski sporazum. Otprilike 98 posto sadržaja bilo je isto, ali rekli
su sljedeće: ‘Budući da je to sad ‘samo’ sporazum a ne ustav, francuski i nizozemski
,
glasovi više na nj nemaju utjecaja’ a obećanje vlade Tonyja Blaira u Britaniji o
‘zajamčenom’ javnom glasanju o Ustavu više nije vrijedilo. Te zgodne manipulacije
omela je, premda nažalost samo privremeno, jedina zemlja u kojoj je održan
referendum o Sporazumu - Irska. Čak ni nasilnici iz EU-a nisu to mogli spriječiti
jer je u irskom Ustavu stajalo da o takvom prijenosu ovlasti mora doći do javnog
glasanja. Mislili su da će glasanje ‘ZA’ biti mačji kašalj, ali Irci su u lipnju 2008.
glasali ‘PROTIV’. Tada su naglo porasle briselske narudžbe toaletnog papira. O, Bože
moj dragi! Svaka EU vlada morala je prihvatiti Sporazum da bi on postao zakonit,
a posve beskorisni irski vođa Brian Cowen nije to mogao učiniti u svjetlu odluke
javnosti. Cowen je dobio zapovijedi EU vodstva da se provede još jedno glasanje te
da se taj put dobije ispravan odgovor. Irci su imali savršenu priliku da ponovno kažu
‘NE’ i da zadaju udarac u korist „moći naroda”. I što su učinili? U listopadu 2009.
na drugom referendumu glasali su ‘za’ Lisabonski sporazum. To je bila potpuno
nepojmljiva odluka i dokaz o tome kojom lakoćom nekolicina može kontrolirati
mnoštvo kada to mnoštvo nije osviješteno. Što se uopće može reći o narodu koji
je tako javno izigran i izvrijeđan samom činjenicom da je njihova prva odluka
odbačena od strane EU tiranije, da bi njegovi pripadnici u ponovljenom glasanju
pristali predati nadzor nad svojim životima i svojom zemljom istoj toj EU tiraniji?
Još uvijek mislite da šačica ljudi ne može upravljati svijetom?? Irci koji su zaokružili
‘ZA’ ustvari su glasali za raspad vlastite zemlje, pri čemu su posvemašnju kontrolu
nad svim značajnijim stvarima predali u ruke briselskih birokrata i, kakve li ironije
nad ironijama, sada zasigurno više neće imati priliku ponovno glasati o povećanim
ovlastima EU jer je to pravo ukinuto Lisabonskim sporazumom. Mnogi smatraju
da je nemoguće da tako malen broj ljudi upravlja životima globalnog stanovništva.
Nažalost, zbog umom uvjetovanog čovječanstva to uopće nije nemoguće.