Page 67 - David Icke - Ljudski rode, ustani - Ovaj lav vise ne spava
P. 67
Ljudski rode, ustani... ovaj lav više ne spava
inače priča izvedena iz mnogo
starijih zapisa. Pripovijest
o Noi i Potopu gotovo je
doslovno ponavljanje priča
iz Sumera (4000. do 2000.
g. pr. Kr.) i drugih drevnih
mezopotamskih civilizacija,
uključujući Babilon (2000.
do 300. g. pr. Kr.). Ti su
zapisi pronađeni na glinenim
pločicama iskopanim na
području današnjeg Iraka
Slika 17: Približne lokacije na kojima su se, po ’ tisu ć e SU godina stariji od
pretpostavkama, nalazile Lemurija i Atlantida. biblijske verzije. Govore O
čovjeku po imenu Gilgameš,
,
kojeg je Biblija preimenovala u ‘Nou’ a mezopotamski Ep o Gilgamešu zvuči prilično
poznato: dogodio se veliki potop, a Gilgameš je sagradio arku kako bi spasio životinje
i svoju obitelj te je u izviđanje poslao ptice da vide da li se vode povlače.
Arka je naposljetku pristala na jednu planinu. Druga verzija priča o Potopu
govori o tome kako su ‘bogovi’ odlučili uništiti čovječanstvo, a bog po imenu ‘Enki’
upozorio je kralja-svećenika Ziusudru na nadolazeću veliku poplavu. Savjetovao
mu je da izgradi veliki brod i u njega ukrca „zvjerad i ptice”. Nakon kiša i poplava
Ziusudra se, u znak zahvale, poklonio bogu Sunca Utuu. Drevni indijski ‘Noa’
zvao se Manu, a slični opisi, uz različita imena, možemo pronaći u Babilonu (gdje
umjesto ‘Noe’ imamo ‘Atrahasisa’) te u Kaldeji, Egiptu, Asiriji, Grčkoj, Arkadiji,
Rimu, Skandinaviji, Njemačkoj, Litvi, Transilvaniji, Turskoj, Perziji, Kini, Novom
Zelandu, Sibiru, Burmi, Koreji, Tajvanu, Filipinima, Sumatri, u islamskoj vjeri,
narodnim predajama Kelta te među domorodačkim narodima diljem Sjeverne,
Južne i Srednje Amerike, Afrike, Azije, Australije i Pacifika. U tim se pričama govori
0 čudnovatim geološkim poremećajima koji uključuju: tako žestoku vrućinu da je
od nje proključalo more; planine koje su rigale vatru; nestanak Sunca i Mjeseca i
novonastalu tamu; pljusak s neba u obliku krvi, leda i kamenja; nagibanje Zemlje;
rušenje nebesa; uzdizanje i potonuće kopna; nestanak velikih kontinenata; pojavu
leda. Praktički sve te priče opisuju neviđeni potop, vodeni zid koji je preplavio
Zemlju. Drevni su narodi govorili da je time označen kraj „Zlatnog doba”. Diljem
svijeta postoje legende i priče o nekom Zlatnom dobu, okončanom kataklizmom
1 kasnijem „čovjekovom padu”. Drevni grčki pjesnik Hesiod opisao je svijet prije
‘pada:
Ljudi su živjeli poput bogova, bez poroka ili žudnje, uzrujanosti ili muke. Sretni i
zadovoljni, družili su se s božanskim bićima, a dane su provodili u radosti i miru,
živeći zajedno u savršenoj jednakosti, ujedinjeni uzajamnim povjerenjem i ljubavlju.
Zemlja je bila ljepša nego sada, spontano je sazrijevalo obilje raznovrsnog voća. Ljudi