Page 67 - David Icke - Ljudski rode, ustani - Ovaj lav vise ne spava
P. 67

Ljudski rode, ustani... ovaj lav više ne spava
                                                        inače priča izvedena iz mnogo
                                                        starijih   zapisa.   Pripovijest
                                                        o  Noi  i  Potopu  gotovo  je
                                                        doslovno  ponavljanje  priča
                                                        iz  Sumera  (4000.  do  2000.
                                                        g.  pr.  Kr.)  i  drugih  drevnih
                                                        mezopotamskih     civilizacija,
                                                        uključujući   Babilon   (2000.
                                                        do  300.  g.  pr.  Kr.).  Ti  su
                                                        zapisi  pronađeni  na  glinenim
                                                        pločicama   iskopanim     na
                                                        području   današnjeg   Iraka
        Slika 17: Približne lokacije na kojima su se, po   ’  tisu ć e   SU  godina  stariji  od
        pretpostavkama,  nalazile Lemurija i Atlantida.   biblijske  verzije.  Govore  O
                                                        čovjeku  po  imenu  Gilgameš,
                                         ,
        kojeg je Biblija preimenovala u ‘Nou’ a mezopotamski Ep o Gilgamešu zvuči prilično
        poznato: dogodio se veliki potop, a Gilgameš je sagradio arku kako bi spasio životinje
        i svoju obitelj te je u izviđanje poslao ptice da vide da li se vode povlače.
           Arka  je  naposljetku  pristala  na  jednu  planinu.  Druga  verzija  priča  o  Potopu
        govori o tome kako su ‘bogovi’ odlučili uništiti čovječanstvo, a bog po imenu ‘Enki’
        upozorio  je  kralja-svećenika  Ziusudru  na  nadolazeću  veliku  poplavu.  Savjetovao
        mu je da izgradi veliki brod i u njega ukrca „zvjerad i ptice”. Nakon kiša i poplava
        Ziusudra  se,  u  znak  zahvale,  poklonio  bogu  Sunca  Utuu.  Drevni  indijski  ‘Noa’
        zvao se Manu, a slični opisi, uz različita imena, možemo pronaći u Babilonu  (gdje
        umjesto  ‘Noe’  imamo  ‘Atrahasisa’)  te  u  Kaldeji,  Egiptu,  Asiriji,  Grčkoj,  Arkadiji,
        Rimu,  Skandinaviji,  Njemačkoj,  Litvi,  Transilvaniji,  Turskoj,  Perziji,  Kini,  Novom
        Zelandu,  Sibiru,  Burmi,  Koreji,  Tajvanu,  Filipinima,  Sumatri,  u  islamskoj  vjeri,
        narodnim  predajama  Kelta  te  među  domorodačkim  narodima  diljem  Sjeverne,
        Južne i Srednje Amerike, Afrike, Azije, Australije i Pacifika. U tim se pričama govori
        0  čudnovatim geološkim poremećajima koji uključuju:  tako žestoku vrućinu da je
        od  nje  proključalo  more;  planine  koje  su  rigale vatru;  nestanak Sunca  i  Mjeseca i
        novonastalu tamu; pljusak s neba u obliku krvi, leda i kamenja; nagibanje Zemlje;
        rušenje nebesa;  uzdizanje i potonuće kopna; nestanak velikih kontinenata;  pojavu
        leda.  Praktički  sve  te  priče  opisuju  neviđeni  potop,  vodeni  zid  koji  je  preplavio
        Zemlju.  Drevni su narodi  govorili da je time označen kraj  „Zlatnog doba”.  Diljem
        svijeta  postoje  legende  i  priče  o  nekom  Zlatnom  dobu,  okončanom  kataklizmom
        1  kasnijem  „čovjekovom  padu”.  Drevni  grčki  pjesnik  Hesiod  opisao je  svijet  prije
        ‘pada:

           Ljudi  su  živjeli poput  bogova,  bez poroka  ili  žudnje,  uzrujanosti  ili  muke.  Sretni  i
           zadovoljni,  družili  su  se s  božanskim bićima,  a dane  su  provodili  u  radosti  i  miru,
           živeći zajedno u savršenoj jednakosti, ujedinjeni uzajamnim povjerenjem i ljubavlju.
           Zemlja je bila ljepša nego sada, spontano je sazrijevalo obilje raznovrsnog voća. Ljudi
   62   63   64   65   66   67   68   69   70   71   72