Page 621 - David Icke - Ljudski rode, ustani - Ovaj lav vise ne spava

574 Ljudski rode, ustani... ovaj lav više ne spava

ga usporediti sa spremnikom za gorivo, tako da tijelo, kada ne stvarate dovoljno
adrenalina i srodnih hormona, može zapasti u stanje akutnog umora. Uočivši
povezanost tog osjećaja i nadbubrežnih žlijezda shvatio sam da mi se to tijekom
godina događalo mnogo puta kad sam mislio da sam samo iznuren od pukog napora.
Mike Lambert objašnjava da je postporođajna depresija kod nekih žena posljedica
kolapsa funkcija nadbubrežnih žlijezda zbog stresa kojeg čin rađanja predstavlja.
Objasnio je da ukoliko stanica ne dobije dovoljno kisika može doći do pojave
raka, a uzroci nedostatka kisika uključuju kemikalije u hrani i piću, kao i otrove
i elektromagnetske neravnoteže uzrokovane negativnim emocijama poput straha,
krivnje, depresije, ljutnje, mržnje, ozlojeđenosti i frustracije. Naše nas emocije
doslovno ubijaju i ubrzavaju proces starenja. „Kako im tijelo neumitno stari ljudi
imaju na raspolaganju svu tu kozmetičku kirurgiju, ali zapravo bi trebali pogledati
unutar sebe i pozabaviti se pravim uzrokom.” pojašnjava Mike Lambert. Najveći
emocionalni ubojica, prema Mikeu, su očekivanja, ne samo očekivanja koja gajimo
u vezi samih sebe nego i ona kad se trudimo ispuniti tuđa očekivanja, posebno ona
naših roditelja. Gomila negativnih stvari započinje s manjkom ljubavi i naklonosti
od strane roditelja, a taj osjećaj da „niste dovoljno dobri” i da niste „dovoljno
simpatični ili voljeni” može vas pratiti cijeli život. Zbog toga ljudi običavaju tražiti
priznanje i pažnju, želeći da ih drugi smatraju uspješnima pod uvjetima koje zadaje
sustav, premda je čest slučaj da se sami tako ne osjećaju, niti je to doista ono što žele.
Mikeovim riječima rečeno:

Ljudi se ne ponašaju u skladu s onim što doista jesu već se trude ispuniti vlastita
očekivanja kao i očekivanja drugih ljudi. Da vozite Ferrari seoskom kaldrmom on bi
se pokvario već za 20 minuta jer za takve puteve nije predviđen. Energetski, ljudi nisu
predviđeni (stvoreni) za ono što većina njih čini jer pokušavaju biti ono što nisu. Ako
netko čija je narav iznimno osjetljiva i emocionalna postane odvjetnik specijaliziran
za vođenje parničnih postupaka takav će ga posao vjerojatno ubiti, ili će mu barem
‘podariti’ neku sa stresom povezanu bolest.

Pojedinci iz dubokih slojeva mreže tajnih društava i onkraj njih, u sferi njihovih
gmazovskih gospodara, sve to znaju pa su društvo ustrojili na način da se održava
neprekidno stanje emocionalne traume i neravnoteže. Iz tog je razloga na vrata
spavaće sobe svog sina tinejdžera Mike zakačio ovo pitanje: „Budeš li punio svoj um
mislima drugih ljudi koja je svrha tvog vlastitog uma?” Budite ono što jeste, a ne ono
što vam kažu da biste trebali biti. On također navodi staru hindsku izreku „vlastitu
patnju stvaramo sami” i prisjeća se pitanja koje je postavio Carl Rogers, osnivač
humanističke psihologije: „Zašto razmišljate na način na koji razmišljate?”
Pitanje je to koje može odškrinuti vrata odgovoru na pitanje zašto stvarnost
doživljavamo na određeni način i promatramo je kroz poseban filter. Mogli bismo
se također upitati: Zašto činimo to što činimo? Da li zato što to želimo ili zato što
mislimo da to moramo učiniti? Ili to činimo da bismo ispunili svoja i tuđa očekivanja?
Naišao sam jednom na citat koji glasi: „Sreća se ne sastoji u tome da činiš ono što