Page 428 - David Icke - Ljudski rode, ustani - Ovaj lav vise ne spava

Kozmički internet 415

autora knjige Holografska krv (Holographic Blood). Gledao sam kako se prikaz
moje krvi pod mikroskopom postupno povećava. I, kako je izgledala? Kao kvarcni
kristal, jasno k’o dan. Zemlja je preplavljena kristalima. Kvarcni kristali su možda
najobilniji od svih minerala, a ima ih u svakom zrncu pijeska, u kvarcitu i granitu
te ih nalazimo u gotovo svakoj vrsti kamena. Kristalinska narav Zemlje i ljudskog
tjelesnog računala postat će izuzetno bitna kasnije kada budem opisivao kako se
našim osjećajem stvarnosti manipulira s Mjeseca. Kvarcni kristal ima sposobnost
stvarati fiksnu frekvenciju i pretvarati vibraciju u električni signal, a upravo to čini
i naših pet osjetila. Naša tjelesna računala su kristalinski primopredajnici sve do
središta svake stanice i oni dekodiraju frekvencije u neviđenim razmjerima svakog
djelića sekunde (barem prema našoj percepciji vremena).
Procjenjuje se da svake sekunde mozak primi otprilike 400 milijardi informacija,
ali svjesni smo svega njih 2000 otprilike. Koliko toga tek obrađuje ostatak DNK
tj. stanična kompjutorska mreža. Svjesni um smatramo onim „tko mi jesmo”
premda je on gotovo beznačajan djelić onoga tko jesmo, čak i na razini samog tijela.
Usput, tijelo je procesor električnih informacija. A koji je prvoklasni provodnik
elektriciteta? Voda i njen sadržaj soli/minerala. Od čega se sastoji nekih 70 posto
tijela? Od vode.
Dakle, da malo rezimiramo. Tjelesno računalo je kristalinski primopredajnik
i dekoder informacija. Pet osjetila dekodiraju informacije iz vibracijskih valnih
stanja i šalju ih mozgu u obliku električnih signala. Potom mozak, i sam načinjen
od kristalinskih stanica, dekodira informacije u prividno trodimenzionalni svijet’
koji naizgled postoji izvan nas, ali koji u tom obliku postoji jedino unutar našeg
mozga. Isto načelo djeluje kod televizijskih programa na ekranu ili kod interneta na
kompjutorskom ekranu. Ili to možemo usporediti s filmom projiciranim na ‘ekranu’
u našoj glavi (si. 186). U smislu „stvarnog svijeta” ne postoji „ono tamo”. Mozak
dekodira električne informacije dobivene od osjetila u dva stadija. Prvo ih pretvara
u digitalne informacije, stanje piksela;
zatim to lijeva strana mozga ‘iščitava u
oblik svijeta koji mislimo da ‘vidimo’ .

Digitalni svijet
Dobro, još jedno pitanje... Kako nešto
što je stvoreno u našem vlastitom mozgu
može izgledati tako čvrsto i ‘fizičko’?
Odgovor je, opet, vrlo jednostavan.
Većina je ljudi vidjela one holograme
koji se mogu kupiti u trgovinama,
kod kojih možete vidjeti prividno
trodimenzionalne prikaze na ravnoj ^lik» 186: Mozak/tijelo dekodira vibracijske
informacije u električne informacije, a potom
površini. Na istim načelima gradimo i u digitaine informacije koje percipiramo kao
našu stvarnost. Hologrami, ustvari, nisu ‘ fizički’svijet. Ali o v a j‘svijet’postoji jedino kao
,
trodimenzionalni ili ‘čvrsti’ samo se čine privid u našim ‘glavama’.