Page 350 - David Icke - Ljudski rode, ustani - Ovaj lav vise ne spava

Pa gdje su? 337

Gmazovski aspekt nekih podzem nih stanovnika prožima većinu narodnih predaja.
Univerzalna tema koja se javlja u pučkim pripovijestima velikog broja kultura jest ona
o zmijskom mužu ili o zmijskoj ženi koji mogu poprimati ‘ljudsko’ ili humanoidno
obličje te su, među svojima, u pravilu smatrani pripadnicima kraljevske loze (zgodna
‘titula’ pri sklapanju slučajnih poznanstava!). Zmija ili zmijski čovjek često traži da
se dade obećanje o budućem braku ili traži ruku nerođenog ljudskog djeteta u vidu
zaruka, što se uklapa u temu interesa podzemnih stanovnika za očuvanje vlastite
genetske raznolikosti.

Jednu od inačica ove teme trebali bi poznavati čitatelji bajki u formi „kraljevića
pretvorenog u žapca”. Kraljević-žabac inače je Lijepi kraljević, ali, poput japanskog
opčaravajućeg zmaja, trenutno ima obličje Gmaza ili vodozemca. Poveznica sa
svijetom podzemlja je upotpunjena, jer žabac često živi u dubokom bunaru gdje ga
otkriva i kasnije spašava glavna junakinja. Moguću vezu zapažamo u skandinavskom
vjerovanju da će se neki patuljci, obasja li ih sunce, „pretvoriti u žabe krastače”, baš
kao što se M imotin ljubavnik pretvorio od čovjeka u ‘zmaja’ kada se dogodila ista
stvar. Legendi o vilama i vilenjacima ima i u Sloveniji, slovenske su bajke također
prožete prisustvom „Zmijske kraljice”, velikog, bijelog, spiljskog stvorenja koje je
dijelom žena, a dijelom zmija. Pobožni hindusi i neki budisti još uvijek vjeruju da
zmijolike a ipak hum anoidne Nage obitavaju u podzemlju Indije, Nepala i Tibeta.

Mjenjači oblika
Podzemna stvorenja iz narodnih predaja navodno mogu mijenjati oblik, što je
bitan motiv priča iz raznih dijelova svijeta koje su mi prepričavali ljudi koji su
dolazili u dodir s Gmazovima. Ljudi iz svih slojeva i različitih kultura opisuju kako
su vidjeli nekoga da mijenja obličje iz čovječjeg u oblik ne-ljudskog stvorenja,
uglavnom gmazovskog izgleda. Ova iskustva, obično kratkotrajna prije vraćanja
ljudskog oblika, također su zabilježena u drevnim legendama i mitovima. Credo
Mutwa govori o sposobnosti mijenjanja oblika gmazovskih krvnih loza, a u Indiji su
gmazovski Nage navodno zauzimali ljudsku ili gmazovsku formu po volji. Zmijoliki
‘morski’ ili ‘riblji’ bogovi Sumera i Babilona, poput Oannesa/Dagona/Nimroda,
navodno su po volji mogli mijenjati oblik i izgledati poput ljudi. U drevnim spisima
ovi mjenjači oblika nazivani su „podmetnutom djecom”. Gmazovski hibridi imaju
dvojne kodove DNK: dok su ljudski kodovi otvoreni mi vidimo ljudsko tijelo; ali
kada su otvoreni gmazovski kodovi dolazi do energetskog pomaka i pojavljuje se
gmazovska forma. Promatraču se čini da je svjedočio „promjeni oblika”. Njihovo
je osnovno stanje gmazovsko, ali oni neprestano piju ljudsku i životinjsku krv (krv
sisavaca) zato što njeni kodovi i vibracijska narav pomažu da ostanu otvoreni njihovi
ljudski kodovi DNK. Bez te krvi mi bismo vidjeli što oni doista jesu. Gmazovi. Ako
je vaša reakcija na sve ovo: nemoguće je da se čvrsto tijelo pretvori u drugo čvrsto tijelo
s vama se slažem. Ali kod mijenjanja oblika to se ne događa, što ću objasniti kada
dođemo do prirode stvarnosti. Za sada ću reći samo to da ono što smatramo čvrstim
‘svijetom’ uopće nije čvrsto. Ono se takvim samo doima jer na takav je način mozak
programiran da dekodira stvarnost. Ovaj ‘svijet’ je tek frekvencijsko područje koje