Page 282 - David Icke - Ljudski rode, ustani - Ovaj lav vise ne spava
P. 282
Štovanje zmije 269
Prema opisima, Merlin je bio samo napola čovjek jer je bio dijete jednog podzemnog
bića i žene iz redova ljudi.
,
,
,
,
Kodovi kao što su ‘ob’ ‘ab’ ‘og’ oph’ ophis’ i ‘aub’ ukazivali su na zmijska božanstva
u drevnom svijetu, pa tako imamo Ophioneusa (Ofioneusa), divovskog solarnog
boga Feničana (poteklih od Sumerana) u Maloj Aziji i Srednjem istoku. Priče o
Ophioneusu odražavale su priču o ‘Sotoni’ (engl. ‘Satan’), čije pak ime dolazi iz
Sumera u oblicima: Satam, Sandan ili Santana, a prikazivan je s trorošcem ili vilama.
Segment ‘ophis’ (ofis) možemo vidjeti kod imena faraona, recimo Amenofisa IV,
poznatijeg kao Akhenaton, koji je umro oko 1347. g. pr. Kr.. On je bio Tutankamonov
otac te se borio za uvođenje monoteističke religije (štovanje samo jednog boga). Od
interfiksa oph’ dolazi ime ‘Ophiogenae’ naziv zmijske rase iz azijskih legendi čiji
,
su potomci, po legendi, potekli od oca koji se „pretvorio od zmije u čovjeka”. Otok
Cipar prvotno je bio znan kao Ophiusa, „Mjesto zmija”, a tamošnje legende govore
o zmijama s dvije noge. Imamo i grčku riječ ‘ophis’ što znači ‘zmija. Ofiti (engl.
,
Ophites.) su bili narod koji je slijedio zmijsku religiju, kasnije znanu pod nazivom
ophiolatreia.
Također su bili nazivani ‘Ophians’ (Ofijani) ili ‘Serpentinijanci’ (engl. serpent
= zmija), a živjeli su u Egiptu i Siriji oko 100. godine nove ere, prije negoli su se
proširili po Europi. Po Epifaniju, kršćanskom „osnivaču Crkve” iz četvrtog stoljeća,
Ofiti su štovali zmiju u obliku guje. Jedan od njihovih obreda kasnije je postao obred
„lomljenja kruha” koji vidimo i danas u kršćanskoj euharistiji. Izvorna euharistija,
mnogo vremena prije ‘Isusa’ uključivala je pijenje prave krvi, a ne simbolički,
,
crvenog vina. Ofiti su također bili štovatelji zmije, a u Kanaanu su bili znani kao
.
,
‘Hiviti’ Ta riječ dolazi od izraza ‘hivvah’ koji se odnosi na Evu ili „žensku zmiju”.
Hiviti su, smatraju neki istraživači, potomci Fleta, sina Kanaana, sina Hama iz krvne
loze koju je, prema podacima iz Knjige Postanka, prokleo Noa. Biblija kaže da je
to krvna loza Babilonca Nimroda. U Srednjoj Americi postojao je narod štovatelja
,
zmije koji je sebe nazivao ‘Hivim’ a čiji su pripadnici sami sebe opisivali ovako: „Kao
Hivim, ja sam izdanak velike rase Zmaja. I sam sam zmija, jer sam Hivim”. Hivimi
su štovali meksičko zmijsko božanstvo Quetzalcoatla, a nazivali su se „potomcima
zmija”. Brasseur de Bourbourg, prevoditelj zbirke srednjoameričkih religijskih spisa
Popol Vuha, rekao je da su Hivimi bili isti oni potomci Hama, prokletog „Noinog
sina”, što je, opet, Nimrodova krvna loza. Lik Nimroda, bio stvaran ili simboličan,
odnosi se na gmazovsko-hibridnu krvnu lozu. Narod Maja iz Srednje Amerike, koji
se uvelike povezuje s navodno velikim značajem 2012. godine, štovao je zmijskog
boga Kukulkana, inačicu Quetzalcoatla, „Pernate zmije” ili „Grivaste zmije".
„Zemlja pernate zmije"
Još jedno središte štovanja zmije bila je Sjeverna Amerika, a pojedini istraživači
kažu da samo ime ‘America’ dolazi od ‘Amaruca, po bogu u obličju pernate zmije,
a njegovo je ime bilo ‘Amaru’ ili ‘zmija’. U skladu s tim, Amerika bi bila „Zemlja
Pernate zmije”. Štovanje zmije prepoznaje se na području svih triju Amerika jer
ondje postoje tijesne genetske i povijesne veze između starosjedilačkih naroda Južne,