Page 138 - David Icke - Ljudski rode, ustani - Ovaj lav vise ne spava

Računalni sustav Zion 125

Onim Palestincima koji žive u službenom Izraelu i na Zapadnoj obali te u
istočnom Jeruzalemu pod izraelskom okupacijom, otimaju se ili buldožerima
sravnjuju kuće, a njihova se zemlja nasilno oduzima u korist izraelskih naseljenika.
Izrael je, po odredbama m eđunarodnog zakona, dobio ulogu čuvara’ imovine više
od četiri milijuna palestinskih izbjeglica sve dok se „mirovnim rješenjem” (do
kojeg se ne namjerava doći) ne odluči kolikom će broju izbjeglica biti dopušteno
da se vrate u više od 400 sela koja su razorili Izraelci. To, dakako, nije dovoljno
surovoj i moću zaluđenoj izraelskoj vrhuški koja je, kršeći m eđunarodni zakon,
počela prodavati tu zemlju u svrhu stjecanja profita i gradnje židovskih naselja (si.
49). Kod opisivanja takvih tipova riječ ‘zlo’ gubi svoj izvorni smisao. U jednom
slučaju odlukom izraelskog Visokog suda iz kolovoza 2009. Izraelskim sigurnosnim
snagama dopušteno je nasilno izbacivanje devet palestinskih obitelji, koje su brojile
53 odrasle osobe i dvadesetero djece, iz njihovih domova u okrugu Sheikh Jarrah.
Posjedi su zatim predani jednoj židovskoj naseljeničkoj organizaciji. Dvije izbačene
obitelji ostavljene su da žive na ulici u blizini svojih bivših domova. Dok se to
događalo stanovnici beduinskog sela Amra zastrašivani su i maltretirani kako bi ih
se prisililo da napuste svoju zemlju.
Oni su potomci nekoliko tisuća pripadnika njihovog naroda kojima je bilo
dopušteno da ostanu nakon masovnih izgona do kojih je došlo 1948. zbog rata i
terorizma pomoću kojih su udareni temelji Izraela. Plemenu Tarabin, čiji su svi
pripadnici izraelski građani, odjednom su odsječene njihove pristupne ceste, a na
zemljanom putu kojim su se koristili kao alternativom postavljene su kontrolne
točke gdje su zaustavljana i pomno pregledavana vozila i osobni dokumenti. Selo je
okruženo bodljikavom žicom, a hapšena su i djeca u dobi od osam godina. Ustvari,
od 1967. godine i izraelske okupacije palestinskog Istočnog Jeruzalema, Zapadne
obale i Pojasa Gaze, izraelska je vojska uhitila na tisuće i tisuće palestinske djece.
Prekrivaju im oči povezom, ‘ispituju’ ih i zlostavljaju verbalno i fizički. Djecu kojoj
je „dokazana krivnja” često drže u zatvorima za odrasle gdje su izvrgnuti još većem
zlostavljanju, uključujući i ono seksualno. Tulab Tarabin, jedan od stanovnika Amre,
je rekao: „Četiri petine naše mladeži sada imaju dosjee u policiji, a naše vozače
opetovano se kažnjava globom za navodne prometne prekršaje. Svaki put kad
nas zaustave policajci nas pitaju: „Pa, zašto ne odete odavde?” Izraelske vlasti žele
iskoristiti njihovu zemlju za gradnju kuća za izraelske vojne časnike. Morad al Sana,
odvjetnik pri pravnom centru Adalah za izraelsku arapsku manjinu, kaže: „Politika
u Izraelu je takva da kada Židovima treba zemlja Beduini se moraju preseliti, bez
obzira koliko dugo živjeli u svojim domovima ili bez obzira na mogućnost da njihove
zajednice prethode stvaranju Izraela. Zločin Tarabina sastoji se u tome što odbijaju
otići sa vlastite zemlje.” Izraelski čelnici krajnje su okrutni i brutalni, a svijet samo
nijemo promatra ili skreće pogled na drugu stranu, premda na Zemlji nema države s
izraženijim rasizmom od Izraela. U siječnju 2010. bezdušne izraelske vlasti otvorile
su jednu branu i poplavile sela u Gazi a da seljane uopće nisu obavijestili. Brojne su
obitelji ostale zatočene u svojim domovima ili su se morale penjati na krovove da bi
umaknule vodenoj bujici. Oni koji su živjeli u šatorima zbog toga što je izraelskim