Page 109 - David Icke - Ljudski rode, ustani - Ovaj lav vise ne spava

% Ljudski rode, ustani... ovaj lav više ne spava

Nekadašnji pripadnici hazarskog naroda danas su poznati kao aškenaski Židovi,
a neki autori procjenjuju da otprilike 90 do 95 posto onih koji sebe nazivaju
‘Židovima’ diljem svijeta jesu Aškenazi odnosno nekadašnji Hazari. Aškenazi
(Sumerani-Hazari) drže uzde moći u Izraelu, i to još od 1948. godine kada su tu
zemlju utemeljili Rothschildi. Svaki izraelski premijer bio je aškenaski Sumeran-
,
Hazar. Neki kažu da naziv ‘Aškenazi’ potječe od riječi ‘Aškenaz’ što je hebrejska
riječ koja označava Njemačku, ali Biblija navodi Aškenaz kao narod koji je živio
u području gore Ararat (u sadašnjoj Turskoj) i Armeniji, gdje se navodno usidrila
biblijska „Noina arka”. To bi se zasigurno poklapalo s osnovnom lokacijom Hazara.
Višestruki lingvistički utjecaji u njihovom jeziku također su se reflektirali u genima
bivših Hazara. Križali su se s toliko mnogo drugih rasa da su postali genetski koktel
koji je obuhvaćao sumerske, turske, dalekoistočne te sjeverno i zapadnoeuropske
gene. Međutim, njihove ‘kraljevske’ krvne loze, poput Rothschilda, ostale su ciste’
zahvaljujući pažljivom križanju, a oni su rasa odijeljena od židovskog naroda, baš
kao što su to krvne loze unutar svih nacija i rasa. Dakle, ne kažem da postoji nekakva
„židovska urota” s ciljem kontrole svijeta. Kažem samo da su njihove vodeće obitelji
- koje nimalo, baš ni najmanje ne mare za židovski narod općenito - glavni igrači u
mreži krvnih loza koja je infiltrirala sve narode i nacije s ciljem uspostave globalne
fašističke/komunističke diktature.
Shlomo Sand (također pisan ‘Zand’), profesor povijesti na Telavivškom sveučilištu,
piše u knjizi Izmišljeni židovski narod da Židovi nikada nisu postojali kao rasa ili
nacija zajedničkog podrijetla.
Oni su, ustvari, poprilična mješavina rasa i skupina koje su tijekom mnogih
stoljeća prihvatile židovsku religiju. Ovo je u ozbiljnom raskoraku sa službenom
poviješću koja je pomno osmišljena kako bi zavarala židovski narod lažnim
prikazom njihova kolektivnog podrijetla. Izraelska Deklaracija o nezavisnosti
kaže da su Židovi došli iz drevne zemlje Izrael te da su izgnani iz svoje postojbine.
Izraelska djeca u školi uče da se to dogodilo 70. godine, tijekom razdoblja rimske
vladavine. Pripadnici te nacije ostali su lojalni svojoj zemlji, stoji u službenoj bajci,
te su se zavjetovali da će se jednog dana vratiti. Shlomo Sand s pravom kaže da
je službena povijest o nekom drevnom narodu koji putuje tisućama godina prije
povratka u svoju „obećanu zemlju” neodrživa zbog samih činjenica, dok je taj mit
njegove zagovaratelje naveo da oblikuju rasistički pogled na svijet i druge narode.
Sand tumači da nikada nije postojao židovski narod već samo židovska religija, a da
se poznato iseljavanje nikada nije dogodilo. On odbacuje većinu biblijskih priča o
stvaranju židovskog nacionalnog identiteta, uključujući masovni odlazak iz Egipta.
Sand kaže da je sve to izmišljeno kako bi se opravdala uspostava države Izrael. U
pozitivnom osvrtu na Sandovu knjigu izraelski dnevni list Haaretz kaže:

Vidjet ćemo, dakle, da su pripadnici raznih naroda i rasa, plavokosih i crnih,
smeđih i žutih, u velikom broju postali Židovi. Prema Zandu, potreba cionista da
za sebe iznjedre zajednički etnicitet i povijesni kontinuum proizvela je dugačak niz