Page 88 - David Icke - I istina ce vas osloboditi
P. 88
/ istina će vas osloboditi tajna vlada
Za nešto više od godinu dana ta je „radna skupina" CFR-a promijenila naziv u Doći će dan kada će vlade biti primorane priznati kako je objedinjena Europa go
Marshallov plan, prikazujući se kao oruđe vladine politike. Čovjek izabran da pro tova činjenica, a da neće imati nikakvog utjecaja pri uspostavi njenih temeljnih
vodi Marshallov plan u Europi bio je... Averell Harriman (Kom. 300) koji se smjestio načela. Tada će sve te autonomne institucije samo trebati spojiti u jednu saveznu
u Rothschildovoj pariškoj rezidenciji, u hotelu Talleyrand. Prijedlozi iz Plana nisu administraciju i proglasiti Savezne Europske Države." 23
prihvaćeni iz prve jer mnogo je kongresnika ipak proniknulo kroz dimnu zavjesu.
Stoga je CFR pokrenuo propagandnu ofenzivu pomoću Elitinih organizacija kako Monnet i njegovi urotnici pokušali su uvesti europsku vojsku pod svojim sredi
bi osigurao da spomenuta politika bude prihvaćena. Propagandu su vodila tijela tr šnjim zapovjedništvom. Tražili su da se države razoružaju te da se formira jedna voj
govačkih društava i sindikata pod nadzorom Elite i, dakako, mediji pod nadzorom ska. Isto se događa i danas u svjetskim razmjerima. Šest članova Zajednice za ugljen
CFR-a. Politika stvaranja Sjedinjenih Europskih Država dobila je iskrenu podršku i čelik potpisali su 1952. o ovome sporazum, ali do realizacije istoga nije došlo jer ga
CFR-ovih New York Timesa i Washington Posta. je francuski parlament odbio prihvatiti. No, 25. ožujka 1957. šestorica su ipak potpi
Elita je osmislila i „Hladni rat" koji će se pokazati vrlo korisnim, kao uostalom sala dva Rimska ugovora o stvaranju Europske ekonomske zajednice ili Zajedničko
i u mnogim prilikama narednih desetljeća. Nužnim se pokazalo i davanje zajmova tržište, te Europsku zajednicu za atomsku energiju (Euratom). Pregovore o Rimskim
Europi kako bi se nadvladala prijetnja komunizma (kojeg je stvorila Elita), što je ugovorima nadzirao je Monnet uz stalnu podršku CFR-ove mreže u Sjedinjenim Dr
iskorišteno da se ishodi odobrenje Kongresa za provedbu Marshallova plana. John žavama. To je potvrdio predavač s Harvarda, Ernst H. van der Beugel, počasni glavni
J. McCloy (Kom. 300), predsjednik CFR-a u razdoblju od gotovo dvadeset godina, tajnik Elitine Bilderberške skupine i član Trilateralne komisije. U svojoj knjizi Od
kaže da ga je vrijeme provedeno na funkciji američkog visokog povjerenika u Nje Marshallove pomoći do Atlantskog partnerstva (From Marshall Aid To Atlantic Par-
mačkoj nakon rata naučilo kako se stvari mogu srediti pomoću straha od komuni tnership), uz predgovor njegovog prijatelja Henrvja Kissingera, on kaže:
zma. „Svaki puta kad bi se spomenula prijetnja koju predstavljaju Sovjeti, ljudi bi
naćulili uši",' rekao je. Kada su prijedlozi bili prihvaćeni, u izvršnom odboru Mar- „Monnet i njegov akcijski odbor neslužbeno su nadzirali pregovore i, čim su se po
2
shallovog plana bili su i Allen W. Dulles, tadašnji predsjednik CFR-a; Philip Reed, javile prepreke, pokrenuta je diplomatska mašinerija Sjedinjenih Država, uglavnom
predsjednik uprave General Electrica; bivši ministri rata Henry T.. Stimson i Robert preko veleposlanika Brucea ... koji je imao neposredan pristup najvišim razinama
P. Patterson i bivši državni podtajnik Dean Acheson (Kom. 300), član CFR-a koji se Ministarstva vanjskih poslova...
nalazio u sastavu američke delegacije prilikom osnivanja Ujedinjenih naroda. U to je vrijeme bilo uobičajeno da se, ako je Monnet smatrao da određena drža
Prvi korak u stvaranju Europske zajednice bilo je uvođenje Europske zajednice va stvara poteškoće u pregovorima, američki diplomatski predstavnik u toj zemlji
za čelik i ugljen, počevši od srpnja 1952., kojom su spojene industrije ugljena i obrati tamošnjem Ministarstvu vanjskih poslova i priopći stajalište američke Vlade
čelika Zapadne Njemačke, Francuske, Italije, Belgije, Nizozemske i Luksemburga koje se, u praktički svim slučajevima, podudaralo s Monnetovim stajalištem." 24
pod jednim središnjim nadzorom. Ona je imala ovlasti da odlučuje o cijenama,
ulaganjima, podizanju novca i da donosi odluke većinskim glasanjem. Formirana Monnet = Svjetska Elita. Jedinstveni europski akt, koji je od 1992. maknuo trgovin
je pod nazivom „Schumanov plan" (po francuskom socijalistu, ministru vanjskih ske prepreke diljem Europe, i Sporazum iz Maastrichta o europskoj uniji, tek su još
poslova i kasnijem premijeru Roberti! Schumanu), no osoba koja je stajala iza stva tri odskočne daske na putu prema Sjedinjenim Europskim Državama pod nadzorom
ranja Zajednice i opet je bio jean Monnet, tadašnji šef francuske Komisije za opće Elite. Pristup odskočnih dasaka rabi se svakodnevno u zavaravanju javnosti. Manipu-
planiranje. Ideja je pohvaljena od strane CFR-ovih članova poput johna Posterà latori znaju da kada bi se od nas zatražilo da se jednim skokom prebacimo s pozicije
Dullesa i Deana Achesona, a Monnetu je dodijeljena „VVatelerova nagrada za mir suvereniteta nacionalnih država do svjetske vlade, tada bi se čak i smušeno stado moglo
u visini od dva milijuna franaka u znak priznanja za „duh međunarodnog jedinstva zapitati što se to zbiva, pa bi se moglo suprotstaviti. Stoga nam prodaju niz prijelaznih
kojeg je iskazao osmislivši Zajednicu ugljena i čelika..." Tko je nagradu omogućio? faza koje promiču kao izdvojene i nepovezane događaje. Čim prihvatimo jednu fazu,
Carnegiejeva zaklada! Dvoje Monnetovih obožavatelja, Merry i Serge Bromberger, uvodi se druga, sve dok se, kradomice, ne postigne konačni cilj. To je kao da nekoga
iznijeli su taj plan u svojoj knjizi Jean Monnet i Sjedinjene Europske Države: stavite u kadu hladne vode te ju polagano zagrijavate dok ne postane kipuća. Žrtva
će tek u posljednjim fazama shvatiti što se zbiva, no tada će vjerojatno biti prekasno.
„Smatralo se da će nadnacionalne vlasti postupno, pod nazorom Europskog vijeća Josif Staljin, okrutni diktator u Sovjetskom Savezu, pojašnjava taj proces u svojoj knjizi
ministara u Bruxellessu i Skupštine u Strasbourgu preuzeti upravljanje svim akti Marksizam i nacionalno pitanje, objavljenoj 1942. kada mu je očito bila dobro poznata
vnostima na Kontinentu. anglo-američka komunistička strategija. Između ostaloga, on piše:
175
