Page 69 - David Icke - I istina ce vas osloboditi

/ istina će vas osloboditi izvorni planovi

s velikom vojnom moći" te ih je požurivao da tu moć (svjetsku vojsku) predaju svjet­
ministar vanjskih poslova Joseph C. Grew predsjedniku Trumanu preporučio da u
uvjete za predaju Japanaca unese riječi ... „predaja neće značiti uklanjanje sadašnje skoj vladi. „Genij" nastavlja:
dinastije (cara Hirohita) ukoliko ju Japanci žele zadržati". Bili su to uvjeti pod kojima
će se Japanci predati nakon strahota koje će doživjeti tri mjeseca kasnije. Dodatak „Svjetska bi vlada odlučivala o svim vojnim pitanjima, a trebala bi imati još samo
sporazumu o predaji Trumanu se navodno svidio, ali nakon konzultacije sa svojim jednu ovlast: da intervenira u zemljama gdje manjina tlači većinu i stvara onakvu
savjetnicima zamisao je odbačena iz „vojnih razloga". Bilo je to pitanje odabira pra­ nestabilnost koja dovodi do rata ... Koncept ne-miješanja mora se napustiti, zato
vog trenutka, govorili su oni različitog mišljenja. Trumanova će odluka stajati života što je njegovo napuštanje element očuvanja mira." 36
desetke, a možda i stotine tisuća ljudi. Pitanje „odabira pravog trenutka" odnosilo
se na Potsdamsku konferenciju kada će Truman, Churchill i Josif Staljin objaviti Ova umna gimnastika kao da je sišla sa stranica priručnika za osoblje Elite, a takve
Japanu ultimatum - minus predloženi dodatak. Kao što pukovnik Donn Grand Pre teme ponavljaju kao papagaji oni koji „mirotvorne" snage Ujedinjenih naroda žele
sada kaže: pretvoriti u ajnštajnovsku svjetsku vojsku. Pogledajte samo Bosnu. Po Einsteinovim
kriterijima gdje manjina ugnjetava većinu, prva intervencija svjetske vlade i vojske
trebala se izvršiti u Sovjetskom Savezu za kojeg je on rekao da bi trebao biti dijelom
„Psihološki gledano, krajnja namjera iza bacanja atomskih bombi bila je sijanje pla­
netarnog straha od nuklearne energije kako bi se države natjeralo da svoj suvere­ svjetske vlade i vojske! Ali, ne. Genij je na to imao spreman odgovor:
nitet prenesu na jednu svjetsku vladu, predaju joj sve svoje oružje i vojne snage i
odreknu se slobode." 35 „Premda je istina da u Sovjetskom Savezu vlada manjina, ne mislim da su tamošnje
unutarnje okolnosti same po sebi prijetnja svjetskom miru. Treba imati na umu
da stanovnici Rusije nisu imali dužu političku izobrazbu pa je promjene koje vode
Nedugo prije Hirošime predsjednik Truman u jednom je izlaganju rekao: „Narodi­
ma svijeta bit će isto tako lako živjeti jedni pored drugih u jednoj svjetskoj republici poboljšanju uvjeta života u Rusiji morala izvršiti 37 manjina, iz jednostavnog razloga
kao što je i nama lako živjeti jedni pored drugih u Republici Sjedinjenih Država". što ondje nije bilo većine sposobne da to učini."
Isti taj pristup zalaganja za centraliziranu svjetsku vladu i sve što se pod time po­
drazumijeva možemo uočiti u izjavama Alberta Einsteina, čovjeka upamćenog po Kada to dešifriramo ovom se ajnštajnovskom spikom želi reći da se trebamo poslu­
njegovu znanstvenom geniju, naime, još se i danas za vrlo pametne ljude kažu da su žiti strahom od masovnog uništenja kao poticajem za uspostavom svjetske (Elitine)
„Einsteini". No, o njemu bi trebalo još ponešto reći. Einstein, koji je u Ameriku stigao vlade koja će na raspolaganju imati svjetsku vojsku, a moći će intervenirati kada god
iz Njemačke preko Švicarske, bio je dobar prijatelj Bernarda Barucha, financijera i bude smatrala da bi to koristilo njenim interesima i moći. Godine 1946. Einsteinov
osobe koja je vukla konce inih predsjednika, te lorda Victora Rothschilda, vještog britanski prijatelj Bertrand Russell (Kom. 300) izjavljuje da je neophodno, pomoću
manipulatora unutar Britanske obavještajne službe koji će prikupljati informacije o straha od nuklearnog oružja, sve države 38 natjerati da se odreknu svog suvereniteta i
atomskoj energiji za tajni izraelski program nuklearnog oružja. Einstein je radio na pokore se diktaturi Ujedinjenih naroda. Takav je pristup prihvaćen 1958. na drugoj
izradi atomske bombe, a Baruch ju je nazivao „savršenim oružjem". Baruch se 1944. Pagvaškoj (Pugwash) konferenciji kada je dogovorena politika Obostrano zajamče­
godine postavio na čelo organizacije koju je nazvao Komisija Ujedinjenih naroda za nog uništenja (engl. Mutual Assured Destruction 39 - MAD). Konferencije je vodio Cy­
atomsku energiju - šesnaest mjeseci prije negoli je uža američka vlada, uključujući rus Eaton, poslovni partner obitelji Rockefeller. U stvarnosti, politika MAD-a uklju­
tadašnjeg potpredsjednika Trumana, uopće saznala da bomba postoji, te prije prvog čivala je stvaranje nuklearnih arsenala na obje strane, sve do točke kada bi napad na
sastanka službene osnivačke skupine Ujedinjenih naroda! No, Baruch i njegovi ko­ onoga drugoga značio uništenje za obojicu. Strah od takvog scenarija poslužio bi kao
lege manipulatori ionako su znali, još od Prvog svjetskog rata, što se planira. Kada izvanredno sredstvo kontrole vladine politike, kontrole izdvajanja za naoružanje i
je Truman postao predsjednik i saznao za bombu a Ujedinjeni narodi bili službeno kontrole javnog mnijenja za cijeloga trajanja Hladnog rata, iako su na najvišim razi­
ustanovljeni, postavio je Barucha na čelo... „Komisije Ujedinjenih naroda za atomsku nama manipulacije svi oni bili na istoj strani. Pavel A. Sudoplatov, ravnatelj sovjetske
energiju". I Baruch i Einstein kanili su se poslužiti strahom od atomskog razaranja Obavještajne uprave zadužene za razmatranje problema atomske energije tijekom
kako bi promicali uvođenje svjetske vlade. Kako li im je samo dobro došao primjer Drugog svjetskog rata, sada potvrđuje da je tijekom rata Oppenheimer Sovjetima pri­
10
Hirošime i Nagasakija u isticanju razornih sposobnosti atomske bombe! Einstein je bavljao podatke o atomskoj bombi. Klaus Fuchs, njemački nuklearni fizičar, radio je
pozvao Sjedinjene Države, Britaniju i Sovjetski Savez da formiraju jednu svjetsku na Projektu Manhattan nakon stoje „izbjegao" iz Njemačke u Britaniju 1933. Fuchs,
vladu kojoj treba otkriti „tajnu te bombe". Rekao je da su te tri države „jedine tri sile bliski suradnik lorda Victora Rothschilda (Kom. 300), kasnije je osuđen na četrnaest

137