Page 266 - Boris Mouravieff – Gnoza

POSTSCRIPTUM

Još on najranije antike, čovjek je težio rješavanju problema apsolutnog
Znanja. Klasična inicijacijska formula kaže: trudi se shvatiti ono čime ćeš, jednom
kad to naučiš, znati sve. Znali su učiti novake ovome: da bi razumio sve, potrebno
je znati vrlo malo - ali prije nego što možemo shvatiti ovu sitnicu, puno toga
mora biti naučeno. U umovima ljudi antike ovaj poredak ideja, pojam Gnoze, nije
predstavljao samo jednostavno znanje, nego živo Znanje, superiorno i Razumu i
Vjeri.
Po riječima Sv. Pavla, korištenima kao epigraf ovom djelu, Gnoza - ta
Gnoza - izgledala je kao tajanstvena i skrivena Mudrost. Njena svrha, u
otkrivanju različitih aspekata ove mudrosti je omogućiti nam da percipiramo
hermetičko značenje naslova.
Što se tiče podnaslova, to se ne bi trebalo primijeniti samo na apstraktnu
ideju Gnoze, kako je već opisana, nego na njenu manifestaciju u svijetu, posebno
tijekom tog kritičnog perioda koji je prethodio i slijedio Advent Krista.
Tijekom Ciklusa Oca, božanska Gnoza je otkrivena u obliku otajstava -
otajstava Obećanja - koja su kasnije pronašla svoju potvrdu u Isusu kao otajstvu
Ostvarenja.
Adventom Krista, završilo je sa strogim pravilom šutnje prethodno
nametnutom iniciranima. Tada je oslobođena poplava gnostičkih ideja. Spontano
su se pojavile u isto vrijeme u mnogim dijelovima antičkog svijeta učenja, teorije i
sustavi temeljeni i na Tradiciji otajstava Obećanja, i na otajstvu Isusa koja je
drmala antički poredak inicijacije.
U mješavini i prožimanju ideja koje je rezultiralo, ubrzo možemo
razlikovati dva divergentna toka, oba polazeći od istog temeljnog postulata. To
jest, oba su krenula iz objektivne tvrdnje nesavršenosti pojavnog svijeta.
Određeni gnostici pokušavali su objasniti ovu nesavršenost padom
svjetlosti u materiju, katastrofom koja je navodno izvan posredovanja Boga koji
je bio Savršen i nemanifestiran, ili greškom, ili čak zlonamjernom namjerom
Stvoritelja.
U temelju ovih grešaka uvijek pronalazimo zabunu između ravni. Razum
pridodaje božanskom stav, slabost, i čak još češće, čisto ljudske motive. Ovdje
prepoznajemo, između ostaloga, obilježje Helenističke misli, koja je nastojala
humanizirati božanstva. Radosna Vijest naviještena od Isusa obrnula je ovo
antičko shvaćanje, pozivajući na divinizaciju ljudskog u čovjeku putem drugog
Rođenja; kapiji prema Kraljevstvu Božjem.
Ove borbe među idejama završile su pobjedom za Pravoslavlje. S
heretičkim nastojanjima koja su se tad pojavljivala borilo se i nadvladalo ih, jednu
po jednu, radom Apostola i onim doktora ekumenske Crkve, koji su učinili da

264 |