Page 9 - Rajneesh Osho - Knjiga o Egu
P. 9

Ali to sutra nikako da dođe. Ono nikad nije ni došlo. Sutra
       jednostavno znači ono što nikad ne dolazi. Sutra je prekrasna
       strategija koja vas održava u patnji. Ego se ne može veseliti u
       sadašnjosti. On ne može postojati u sadašnjosti, već postoji samo
       u budućnosti i u prošlosti  - u onom što više ne postoji, ili što još
       ne postoji. Prošlosti više nema, budućnosti još nema, ni jedna ni
       druga ne postoje. Ego može postojati samo s onim što ne postoji
       jer   on   je   sam   nepostojeći.   U   sadašnjosti,   u   jednom   čistom
       trenutku, nećete pronaći ego u sebi, već samo tihu radost, tiho i
       čisto ništa. (3)
                                     Od laži prema istini, Poglavlje 18

       Ideja o odvojenom središtu korijen je ega
         Ideja o odvojenom središtu sam je korijen ega. Kad se dijete
       rodi, ono nema još vlastita središta. Devet mjeseci u majčinoj
       utrobi ono funkcionira služeći se majkom kao središtem, ono nije
       odvojeno od nje. Tada se rodi. Sada postaje korisno misliti na
       vlastito odvojeno središte, inače život postaje vrlo težak, gotovo
       nemoguć. Da bi preživio i borio se za preživljavanje u životnoj
       borbi, čovjek treba saznati tko je. A nitko nema nikakve ideje o
       tomu. Jer u najdubljoj svojoj biti čovjek je misterija. Vi niti ne
       slutite tko ste. U vašoj najdubljoj srži vi niste pojedinac, već
       univerzum.
       Zato Buddha zašuti i ne odgovara kad ga pitate: "Tko si ti?" On
       ne može odgovoriti jer sada više nije odvojen, postao je cjelina.
       No u običnom životu on uvijek mora koristiti riječ ja. Ako je
       žedan, mora reći: "Ja sam žedan, Ananda, donesi mi vode." Tako
       i dalje koristi staru riječ punu značenja, riječ ja. Ta je riječ vrlo
       važna premda je fikcija. Ali mnoge fikcije pune su značenja.
       Na primjer, vi imate neko ime. To je fikcija. Došli ste bez imena,
       niste   ga   donijeli   sa   sobom,   ime   su   vam   drugi   dali.   I   tada,
       neprestanim   ponavljanjem,   počinjete   se   poistovjećivati   s   tim
       imenom. Ali ono je ipak samo fikcija. No kad kažem da je fikcija,
       ne  mislim  da je  nepotrebno.  Ime je  potrebna  fikcija,  ono je
       korisno. Kako se inače možete obraćati ljudima? Želite li nekom
       napisati pismo, kome ćete pisati?

                                      8
   4   5   6   7   8   9   10   11   12   13   14