Page 22 - Rajneesh Osho - Knjiga o Egu
P. 22

Ovo ja mora se posve odbaciti. Freud je mnogo pomogao da
               čovječanstvo   postane   svjesno   pseudo   -   osjećaja   osobnosti,
               svjesnog   uma.   Njegova   je   revolucija   mnogo   dublja   nego
               revolucija Marxa, mnogo je dublja od bilo koje druge revolucije.
               Ona zahvaća duboko, premda se ne spušta dovoljno duboko. Ona
               dosiže do drugoga stupnja vaše osobnosti, to je potisnuti dio vas,
               nesvjesni dio. To je sve što vam društvo nije dopustilo, sve na što
               je društvo prisililo vaše biće i ondje samo kad ste pijani, kad sebe
               ne kontrolirate. Inače ostaje i dalje od vas. A ono je autentično,
               nije lažno.
               Freud je mnogo učinio da čovjek to osvijesti. A humanistička
               psihologija i osobito grupe u razvoju, grupe koje se sukobljavaju i
               ostali pojedinci, mnogo su pomogli da postanete svjesni svega što
               vrišti u vama, svega što ste potisnuli, uništili. A to je vaš vitalni
               dio. To je vaš pravi život, prirodni život. Religije su to osudile
               kao vaš animalni dio, one su to osudile kao izvor grijeha. Taj dio
               vas nije niži od svijesti, ali je sigurno dublji.
               I nema ništa loše u tome ako je taj dio animalan. Životinje su
               lijepe kao i drveće. One još uvijek žive neprikrivene u svojoj
               krajnjoj jednostavnosti koju još nisu uništili svećenici i političari,
               ona je još dio Boga. Samo je čovjek zalutao. Čovjek je jedina
               abnormalna   životinja   na   Zemlji     -   inače   su   sve   životinje
               jednostavno normalne. Od njih potječe radost, ljepota, zdravlje i
               vitalnost.   Niste   li   to   vidjeli?   Kad   ptica   leti,   niste   li   osjetili
               ljubomoru? Niste li tu vitalnost vidjeli u jelena koji brzo trči
               šumom? Niste li osjetili ljubomoru zbog te vitalnosti, zbog te
               čiste radosti energije?
               A   niste   li   ljubomorni   na   djecu?   Možda   zato   jer   ste   tako
               ljubomorni, osuđujete ono što je djetinjasto? Montagne ima pravo
               kad   kaže   da   umjesto   što   kažemo   ljudima:   "Nemojte   biti
               djetinjasti", treba im početi govoriti: "Nemojte biti odrasli." On
               ima pravo, slažem se s njim.
               Dijete je prekrasno, odrastao čovjek je simbol ružnoće. On nije
               više bujica, zaustavljen je na mnogo načina. On se smrznuo,
               dosadan je i mrtav. Izgubio je žar, izgubio je entuzijazam, on
               jednostavno   usporava   tempo   pa   je   dosadan   i   nema   nikakva
               osjećaja tajanstvenosti. Nikad ga ne možete iznenaditi, zaboravio
                                              21
   17   18   19   20   21   22   23   24   25   26   27