Page 176 - Rajneesh Osho - Knjiga o Egu
P. 176

Zato   nemojte   tražiti   nikakve   tajanstvenosti.   Budite   samo
               jednostavni i prostodušni. I tada se cijelo postojanje otvara pred
               vama. Nećete poludjeti, samo ćete se smijati apsurdnosti cijele te
               stvari koja je bila tako blizu, a vi je niste mogli dohvatiti. A nije
               bilo nikakve zapreke. U stanovitom smislu, stvarnost je uvijek
               bila u vama. Čudno je kako ste je mogli promašiti.
               Ako je praznina stvarna, tada će vam biti otkrivena potpuno sva
               njezina stvarnost, sve što postoji. Ona nije sada zatvorena pred
               vama, već se događa posve suprotno. Vi ste zatvoreni, vaš um je
               zauzet drugim stvarima.
               Kad vaš um bude prazan i ničim zaokupljen, vi ćete biti otvoreni,
               doći će do susreta. I tada je sve prekrasno u svojoj potpunoj
               običnosti. Zato se kaže da onaj tko je spoznao, postaje posve
               običnim, on je jedno sa stvarnošću. Težiti za nečim posebnim
               znak je ega. A ego ima sve mogućnosti da stvori provalije i
               udaljenosti između vas i stvarnosti. Budite prazni i sve će vam se
               događati.
               Ali ne očekujte nešto posebno. Nirvana nije ništa posebno. Što se
               događa u vašem umu kad vam to kažem? Kad kažem da nirvana
               nije ništa posebno, što osjećate? Kako se osjećate? Osjećate se
               pomalo razočarano. U umu će se pojaviti pitanje  -zašto borba?
               Zašto se truditi? Zašto meditirati? Zbog čega sve te tehnike?
               Pogledajte taj um, on je problem. Um želi nešto posebno. I zbog
               te želje um stvara i dalje posebne stvari. A zapravo, nema ništa
               posebnoga. Ili je cijela stvarnost posebna, ili ništa nije posebno.
               Zbog te želje um je stvorio nebo i raj. I budući da nije bio
               zadovoljan   s   jednim   rajem,   on   stvara   mnoge   rajeve,   mnoga
               nebesa.  Kršćani  imaju   samo jedno  nebo,     hinduisti  ih  imaju
               sedam   -   jer   ima   tako   mnogo   dobrih   ljudi   pa  mora   postojati
               hijerarhija. Kamo da idu oni najbolji? Nema kraja tim pitanjima.
               U Buddhino vrijeme postojala je sekta koja je vjerovala u sedam
               stotina nebesa. Morate nekamo smjestiti ego. Najviši ego mora
               poći u najviše nebo.
                 To svi mi radimo. Mi imamo koncept nečega posebnog na kraju
               i zbog toga posebnog, mi se i dalje krećemo. Ali zapamtite, zbog
               toga posebnog vi se uopće nikamo ne krećete, vi se krećete samo
               u željama. A takvo kretanje nije napredovanje, već kretanje u
                                             175
   171   172   173   174   175   176   177   178   179   180   181