Page 109 - Rajneesh Osho - Knjiga o Egu
P. 109

"To je već bolje. A sada još jedan, molim vas."
       "Još jedan." "37."
       "Lijepo, lijepo. Vidite, vaš um može ići i u drugim pravcima ako
       želite."
       "Točno! 37-22-37! Bože, kakva cifra!"
          A sada se vratimo na prijateljicu. Ako ne izmišljate problem
       kroz   telefonski   broj,   tada   to   činite   preko   cifre.   To   se   tako
       ponavlja u nedogled. Pogledajte ono što je bitno. Zašto na prvom
       mjestu želite stvoriti probleme? Jesu li to doista problemi?
       Jeste   li   postavili   sebi   najvažnije   pitanje?   jesu   li   to   stvarni
       problemi, ili ih vi stvarate i naviknuli ste se stvarati ih? I vi ste u
       njihovu društvu i osjećate se osamljeni kad nema problema. Čak
       biste voljeli biti jadni, ali ne biste voljeli biti prazni. Ljudi čak
       prianjaju uz svoje jade, ali nisu spremni postati prazni.
       Vidim to svaki dan. Dolazi bračni par koji se godinama svađa.
       Kažu da se bore već petnaest godina. U braku su petnaest godina
       i sve to vrijeme proveli su svađajući se. Jedan drugome daruju
       samo pakao. Zašto se ne rastanete, zašto se držite nevolje? Ili se
       promijenite, ili se rastanite. Kakva smisla ima gubiti cijeli život
       uzalud? Ali meni je jasno što se događa.
       Oni nisu spremni ostati sami. Barem im nevolja čini društvo. A
       sada   ne   znaju,   ako   se   rastanu,   kako   će   urediti   svoj   život.
       Prilagodili su se posebnom obrascu neprestanog sukoba, ljutnje,
       zanovijetanja, borbe i nasilja. Naučili su sve trikove. Ne znaju
       kako se ponašati u drugoj situaciju, možda s nekim drugim, s
       drukčijom osobom. Kako biti   s nekim drugim? Oni ne znaju
       ništa drugo. Naučili su poseban jezik nevolje. Sada u tome vide
       umijeće, djelotvornost. Nastaviti s drugom osobom, značilo bi
       početi ponovno iz početka. Nakon petnaest godina istog posla,
       čovjek se počne bojati promijeniti posao.
          Čuo sam da je neka velika filmska zvijezda došla psihijatru i
       rekla   mu:   "Nemam   talenta   za   glazbu   ni   za   glumu.   Nisam
       prekrasan ni lijep. Moje je lice ružno, a moja osobnost jad i
       bijeda. Što da radim?" A on je poznati glumac.
       Psihijatar mu je odgovorio: "Zašto ne prestanete glumiti? Ako
       mislite da nemate glumačkog talenta ni genijalnosti, da to nije
       posao za vas, zašto jednostavno ne prestanete to raditi?"
                                     108
   104   105   106   107   108   109   110   111   112   113   114