On podseća da je „virus potvrdio nacionalnu državu i neophodnost 
				da obični ljudi budu deo rešenja“.
				
				
				 Međutim, kako dodaje, „Veliki reset“ je „važan manifest koji 
				artikuliše kako globalna elita vidi budućnost, ali i kako 
				koristi mogućnost koju im je dala pandemija virusa korona i 
				sveta koji se „nikada“ neće vratiti u normalu, kako bi promenili 
				društvo u skladu sa svojim zamislima“.
				
				
				 „To je ideja koju pominju „progresivni“ političari i lideri 
				širom sveta, od kanadskog Džastina Trudoa, do britanskog princa 
				Čarlsa. Na površini, ona može izgledati razumno. Izazovi post-kovid 
				sveta biće veliki. Ekonomski pad i globalni karantin, ne treba 
				zaboraviti ni društvene posledice masovne nezaposlenosti i 
				globalnog siromaštava, biće bez presedana u istoriji. Međutim, „Veliki 
				reset“ je sofizam i nepoštenje visokog nivoa. Ko je odgovoran, 
				možemo se zapitati, za stvaranje doskorašnje problematične „normalnosti“ 
				kojoj se navodno nikad nećemo vratiti“, piše Luis.
				
				
				 Ali, 
				kako dodaje, „naravno da sve te poteškoće nemaju ništa sa 
				milijarderima, političkim liderima, vodećim ljudima industrije i 
				vrhovnim zakonodavcima koji se šepure u Davosu svake godine i 
				preko ostriga i šampanjca „brinu“ o svetskim problemima, od 
				kojih najviše zarađuju“.
				
				
				
				 „A 
				ideja o „resetu“ je u najmanju ruku nepoštena. Ona znači da su 
				globalna ekonomija i društvo funkcionisali kako treba pre 
				pandemije korone. I da jednostavno zahtevaju reset, kao kada 
				isključimo i ponovo uključimo računar. To zapravo zamagljuje 
				realnost, koja je ovakva: svetska ekonomija i društvo bili su 
				bolesni pre kovida, a sada, jer su još više zavisni od neviđenih 
				državnih pomoći, koje će otplaćivati generacije, su u još 
				opasnijem stanju. „Reset“ veoma potcenjuje nivo ekonomske 
				propasti sa kojom se suočavamo, ekonomije kojoj je potreban 
				ozbiljan remont i stvarnih prepreka za budućnost“, piše Luis. 
				
				
				
				„Veliki reset“: Osam projekcija za 2030. godinu
				
				
				
				 On 
				navodi da „Veliki reset“ predstavlja osam projekcija za 2030. 
				godinu, koje „pokazuju kako su njegovi autori otuđeni od 
				stvarnosti“.
				
				
				 „Njegov ton je kao kod nasilnog učitelja, koji zna šta je 
				najbolje za decu i ne toleriše neslaganje. To nije dijalog, već 
				lekcija koju treba da prihvatimo bez pitanja“, navodi Luis i 
				objašnjava šta su tih osam projekcija. 
				
				
				
				1. Ništa nećete imati i bićete srećni 
				
				
				 Sve što nam je potrebno ćemo iznajmljivati i to će nam biti 
				dostavljano dronom. Da li to znači da nećemo moći da prodajemo 
				ni sopstveni rad? Ako sve iznajmljujemo, od koga to činimo. 
				Verovatno od onih koji su vlasnici svega, koji će, bez sumnje, 
				biti mnogo srećniji nego mi. I dostava dronom do 2030? Biće nam 
				potrebno više vremena da dobijemo potrebne dozvole s obzirom na 
				to koliko su industrija i vlade postali neskloni riziku. 
				
				
				
				2. Amerika više neće biti jedina vodeća svetska sila 
				
				
				
				_001-2.jpg) 
 
				
				
				Dominiraće veći broj zemalja. To je lep način da se izbegne 
				činjenica kako će u bipolarnom ili multipolarnom svetu (SAD 
				protiv Kine protiv EU protiv Rusije) globalno odlučivanje biti 
				čak i više otežane i nezgodne. U post-kovid svetu, tendencije 
				samodovoljnosti, a ne saradnje, predstavljaju pretnju bilo kom 
				pojmu harmonične globalne vladavine, a kamoli koordinacije. 
				
				
				
				3. Nećemo umirati čekajući na organe donora 
				
				
				Transplantacije će biti stvar prošlosti, umesto toga, novi 
				organi će biti štampani. Ovo je divna zamisao i bila bi veoma 
				dobrodošla. Međutim, postoji nezgodan problem zdravstvenog 
				sistema koji teško može da se izbori sa sezonskim gripom i koji 
				je morao biti zaštićen od lečenja bolesnih ljudi zatvaranjem 
				celokupne ekonomije. Rešavanje ovog problema u roku od 10 godina 
				zahtevaće štampanje više novca, koji nemamo, bez obzira na 
				organe. 
				
				
				
				4. Ješćemo manje mesa 
				
				
				Meso će postati povremena poslastica, a ne glavna hrana, a mi 
				ćemo ga jesti manje, jer je to dobro za životnu sredinu i naše 
				zdravlje. Ovo je poput „izbora“ koji nude državni 
				telekomunikacioni monopoli: možete imati bilo koji telefon koji 
				vam se sviđa dok je crn. Zbogom, slobodo izbora. 
				
				
				
				5. Milijardu ljudi biće raseljeno zbog klimatskih promena 
				
				
				Za 10 godina moraćemo bolje da radimo na dočeku i integraciji 
				izbeglica. Da li misle da treba da budemo gostoprimljivi kao EU 
				sa svojom „Tvrđavom Evropom“? Ili da sledimo američku vlast sa 
				dobronamernim graničnim zidom prema Meksiku? Možda misle na 
				princa od Velsa koji je otvorio Bakingemsku palatu za izbeglice? 
				
				
				
				6. Zagađivači će morati da plate za emisiju ugljen-dioksida 
				
				
				
				.jpg) 
 
				
				
				Predstavljanje međunarodne cene za emisiju ugljenika sa ciljem 
				da fosilna goriva odu u istoriju se predstavlja kao Sveti gral. 
				Uzimajući u obzir loše stanje svih državnih kasa kao rezultate 
				pandemije virusa korona i krizu inovacija, ovo je možda i 
				najnestvarnije od svega. 
				
				
				
				7. Treba da budete spremni za odlazak na Mars 
				
				
				Naučnici će smisliti kako da nas održavaju zdravima u svemiru, 
				što će najaviti početak putovanja kako bismo pronašli 
				vanzemaljski život. Možda bi mogla biti dobra ideja da nas za 
				početak održe zdravim na Zemlji, posebno kada su u pitanju post-kovid 
				smrti, ne od virusa, već zbog odloženih tretmana i operacija. 
				Ovo je puka fantazija. 
				
				
				
				8. Zapadne vrednosti biće testirane do kritične tačke 
				
				
				Međusobne provere i ravnoteže u političkom sistemu, na kojima su 
				zasnovane naše demokratije, ne smeju se zaboraviti. Ovime 
				sigurno ne misle na pokušaje da se odbace glasovi za Bregzit ili 
				za Trampov izbor 2016. godine koji se nisu svideli elitama? Ne 
				sugerišu da bi globalno neizabrana tela kao što su Ujedinjene 
				nacije ili Svetska zdravstvena organizacija trebalo da imaju 
				prednost nad nacionalnim demokratijama, čak i kod odluka koje su 
				važne, poput onih u vezi sa klimatskih promena? Da li žele da 
				nacionalne vlade budu kontrolisane od strane neizabranih 
				eksperata i tehnokrata, radije nego da se oslanjaju na sopstvene 
				građane prilikom donošenja odluka? To je potpuna propast. 
				
				
				
				„Veliki reset“ nije tako veliki niti nudi nešto ostvarivo 
				
				
				„Veliki reset“ ipak nije tako veliki. Niti nudi nešto novo ili 
				ostvarivo. Umesto toga, to je preispitivanje globalističkog 
				projekta koje pokušava da iskoristi kovid krizu kako bi u prvi 
				plan stavilo zabrinutosti i fantazije elite i da zacementira 
				njihove pozicije u bogatstvu i moći i uvede novu eru diktata sa 
				vrha na dole, piše Luis. 
				
				
				
				„Ključna tačka nerealnosti u svemu tome je da je pandemija 
				odbacila globalističke pretpostavke na kojima je zasnovana ova 
				nova utopija (ili, bolje rečeno, distopija). Kovid je virus 
				potvrdio vrednost nacionalne države. Samo nacionalna država je 
				imala autoritet da uvede karantine i da obezbedi ili pokuša da 
				obezbedi hitnu finansijsku pomoć kako bi nadoknadila štetu 
				biznisu ili pojedincima nastalu zbog karantina“, dodaje on. 
				
				
				 Prema njegovom mišljenju, „nasuprot viđenju Svetskog ekonomskog 
				foruma, nije se sve promenilo kao rezultat kovida. Promene koje 
				su se dogodile samo su ubrzale i iskristalisale tendencije koje 
				su prethodno postojale“. 
				
				
				„Pravo stanje stvari je jasnije -. svet je još nervozan, i 
				doslovno i figurativno, i oprez i izbegavanje rizika, kao i 
				osećaj ranjivosti, i dalje dominiraju stanjem duha elite. Albert 
				Ajnštajn je jednom primetio da „nijedan problem ne može biti 
				rešen sa istog nivoa svesti koja ga je kreirala“. Zato je pojam 
				„izgraditi bolje“, koji se nalazi u srcu „Velikog reseta“, 
				osuđen na propast“, smatra Luis.
				
				
				 Misli da „Veliki reset“ „pokušava da zaobiđe najznačajniju 
				lekciju pandemije: da je budućnost mnogo više zavisna od volje 
				javnosti da prihvati remetilačke promene nego od bilo kog 
				programa transformacije“.
				
				
				 „Mi smo deo rešenja, a ne objekat prema kom je elita 
				darežljiva. Mi želimo da budemo vlasnici svetske agende, i sada 
				i u budućnosti. Ništa manje nas neće učiniti srećnim, čak ni ako 
				naručujemo namirnice putem Interneta, a kamoli da nam štampaju 
				novo srce ili dva“, zaključuje Norman Luis.