Tih 2010-ih, u vazduhu je i dalje postojao neki
entuzijazam, neko kolektivno osjećanje svrhe,
postreferendumska inercija, koja je uprkos globalnoj
krizi, za nas i dalje, ispostaviće se, bilo zlatno
doba novije istorije.
Prije desetak godina sam snimio kontroverzni
spot „Mi smo dio ekipe“ kao dio kampanje za
promociju LGBT prava, u kome se dva navijača
poljube proslavljajući gol nacionalne fudbalske
reprezentacije. Tada sam zvanično objavio rat i,
nemam se što pokrivati lažnom skromnošću nego
reći iskreno, veoma hrabro suprotstavio onome
što je tada bio jedan desničarski društveni
korpus ideja poput nacionalizma, vjerskog
dogmatizma, etno-konzervativizma, folklornog
klerikalnog šovinizma, a što danas predstavlja
vladajuću ideološko-političko-interesnu
društvenu dominantu.
Tadašnja Crna Gora, i ova danas različite su na
nivou Turske prije i nakon Ataturka, Irana prije
i nakon Ajtolaha, SAD prije i nakon Trampa.
Prije deceniju smo se tim spotom borili da
sačuvamo dostojanstvo i zaštitimo queer osobe
jer su „i oni dio ekipe“. Danas, kao Crnogorci
koji baštinimo ideju slobode, antidogmatizma i
antifašižma, moramo svoje mjesto pod suncem
tražiti dok u panici zovemo upomoć, i sa margina
svoje sopstvene zemlje podsjećamo, da smo i MI
DIO EKIPE!
Tih 2010-ih, u vazduhu je i dalje postojao neki
entuzijazam, neko kolektivno osjećanje svrhe,
postreferendumska inercija, koja je uprkos
globalnoj krizi, za nas i dalje, ispostaviće se,
bilo "zlatno doba" novije istorije.
Ako neko misli da nije tako, neka uporedi te
godine sa ovim današnjim čemerom, neka prestane
istog trenutka da čita kolumnu, i nastavi da
pljuje u televizor dok krivi Mila što mu je
život patetična Odiseja između crkve i
kladionice. Bilo je tada nekog novca u zemlji,
veliki investitori su otkrili svoju egzotičnu
državu i započeli svoje ogromne projekte.
Naravno, lokalni psi su lajali dok su karavani
prolazili, ali to je neka druga tema. EU
vrijednosti su lebdjele nad nama, ili makar
nekima od nas, koji smo vjerovali da je na nama
dužnost da iz njih stvorimo novu Crnu Goru.
Ohrabreni time što su nam zapadne ambasade
davale vjetar u leđa, samopuzdanje i logistiku,
grupa gradskih momaka koji ne pripadaju LGBT
svijetu, što cijelu stvar na neodoljiv način
komplikuje, i parališe logiku prosječnog
homofoba, odlučuje da snimi spot kojim će da
pritisnu dugme za aktivaciju „istorijskog“
sukoba, nas koji mašemo zastavama ultimativne
slobode i tolerancije, i onih koji bi batinama
da prevaspitavaju druge, duboko uvjereni da su i
sami batinama svojih očeva, naučeni jedinom
ispravnom vizijom kako se živi život.
Tada mi ni na kraj pameti nije bilo da postoji
i najmanja mogućnost, da u toj borbi, iako David
- Golijat karaktera, bez obzira što je to bio
fajt sa neuporedivo brojnijom vojskom, ali
koliko je veličanstvenih crnogorskih bitki
dobijeno u istim okolnostima - ta romantična
okolnost nas je samo više ložila, jer smo
smatrali da nam kosmička pravda, logika duha
vremena, istorijski revolucionarni eho
obezbeđuju pobjedu... Možemo izgubiti!
I, tako... Na tom bojnom polju, u kome smo se,
osim sa vjerujućim Kju-Kluks egzekutorima,
borili i protiv zavisti lokalne kreativno
impotentne subkulturne vječite alternative (koji
umanju vrijednost svemu što nijesu oni, a jedino
vrijedno afirmacije po njima su pojave poput
Šomija Roganovića - ukratko, svemu što
razotkriva luzerski sindrom njihove urbanosti na
nivou dvije ulice i tri kafane), i kada smo
očekivali da zadamo konačan udarac guslarskoj
Crnoj Gori, mi ostajemo „ispaljeni“ za obećane
konjičke formacije zapadnih partnera, koje se
jednostavno nijesu pojavile na bojištu, zato što
se na drugom - političkom terenu, dogodio dil,
zarad promjena... Ma, znate već vrlo dobro
cijelu priču od avgusta pa nadalje, samo što oni
- partneri, nijesu znali da je trojanski konj
zvani "promjena", bio krcati bradonja iz
balkanskih šuma. Ne smijem više koristiti
metafore i alegorije iz istorije ratovanja, da
me ne bi optužili u trendu bukvalnog
razumijevanja, i da ne bi žonglirali sa
izvučenim kontekstima rusko-popovsko-kvislinški
mediji.
Da, evo sad pred vama, mojim čitaocima,
priznajem - ta bitka je izgubljena.
Jeste, zato što kultura nema nikakvog autoriteta
nad političkom elitom u Crnoj Gori, niti ona
razumije da je posljedica nove podjele moći, u
stvarnom životu, rezultirala poniženom,
isprebijanom, ispljuvanom građanskom, kulturnom,
civilizovanom Crnom Gorom, za koju smo vjerovali
da je neuništiva, jer tako mala, lijepa zemlja,
imuna na balkansku, vonjavu, znojavu, ružnu,
mitomansku sudbinu.
Nije to borba između DPS-a i Fronta, Crnogoraca
i Srba, EU i Rusije, nego između estetike i loše
muzike, između suštinske duhovnosti i
pravoslavnog, militantnog sujevjerja, ekološkog
nasuprot šovinističkog patriotizma. Jer, da se
ne lažemo, nije vam baš uvjerljivo kada vam isti
aktivisti mijenjaju i litijaške, i crnogorske, i
ekološke, i ko zna kakve majice sa propagandnim
brendingom, i ispadne jako neprijatno kad se
poslije litra loze uz noćne vatre, pomiješaju
promo materijali iz gepeka, pa se na ekološkim
stražama zavijore mrtvačke glave. Ili zabranite
alkohol aktivistima, ili uvedite strožije mjere
duženja promo sredstava.
Danas, u vremenu kada je crkva formulisala
političku većinu, a izbori osim izvršne vlasti
instalirali sasvim novi sistem vrijednosti i
pravila života, snimiti i emitovati takav spotu
"prime terminima" na Javnom servisu, teško je
zamislivo. Pa se zapitajmo kuda smo to mi
krenuli, kako izgleda „kriva“ našeg
civilizacijskog puta?
Ako je SFRJ civilizacijski maksimum ovih naroda,
istorijski incident koji je bljesnuo, i čak kroz
totalitarnu doktrinu globalne pošasti zvane
Komunizam, uspio da se u toj mjeri odupre
zabludama i dogmama, kako smo i zašto od tada,
svaki put kad smo imali priliku da biramo -
izabrali gore?
Anta Markovića su radnici sa nestvarno velikim
platama, zamijenili sa kamionima natovarenim
nacionalističko-šovinističkom ikonografijom.
Danas, suverenu i građansku zemlju ista
ikonografija svakodnevno kao korov osvaja, a
trpeljivost na nju nam predstavljaju kao #novu_cg_na_koju_ćemo_morati_da_se_naviknemo.
Vulgarnost, banalna neduhovitost, kreativni
patos i otvoreni fašizam internet MIM stranica
bivaju finansirani od strane crkve - navedimo to
kao slikovit primjer naše nove realnosti. Što je
sljedeće, pitam se?
A vas, drage saborce (evroatlanske partnere) za
umjetničku, nasmijanu, cool Crnu Goru, što nas
ostaviste na milost i nemilost Dare sa Smokovca,
molim da se što prije konsolidujete nakon kiksa
sa Trojanskim konjem, pa da nastavimo našu
misiju tamo gdje smo stali, a „ispaljivanje“ na
bojnom polju smo oprostili jer i dalje snažno
vjerujemo u vaše dobre namjere, vrijednosne i
kulturološke ideje koji ste nam ponudili,
ponekad mislim više nego i vi sami.