Ono u šta sam postao siguran je da se taj dio 4-te dimenzije, ta
tzv. «iluminati svijest» hrani emocionanom energijom sa ovog
našeg nivoa, pogotovo na frekvencijama koje mi emitujemo kad smo
u stanju straha i neizvjesnosti, osjećaja krivice, osjećaja
mržnje i agresivnosti. Odatle kad ”OŃI“ kreiraju raznorazne
događaje koji izazivaju takva stanja kod nas – ”OŃI“ nas
jednostavno pretvore u neku vrstu baterije. Kad god se bojimo
nečega, mi emitujemo specifičnu emocionanu energiju – kojom
se ”OŃI“ hrane.
Postoji takođe jedan institut u Americi (Institute of HeartMath)
gdje su čak izmjerili frekvencije raznih emocija i pokazali kako
je frekvencija straha vrlo niska i spora dok je npr. frekvencija
koju emitujemo u stanju ljubavnog zanosa mnogo brža i jača.
Vrlo je bitno da ovo dobro razumijemo, jer kad čovjek stalno
živi u neprestanom strahu i stalno emituje te vrste frekvencija,
on ne može da dođe u kontakt sa svojim višim oblikom svijesti,
koji je po svojoj prirodi funkcioniše na drugoj, višoj
frekvenciji. To je isto kao što ne možemo na televizoru ili
radiju da gledamo ili slušamo dva programa u isto vrijeme, jer
su oni na različitim talasnim dužinama.
U suštini, dok kod smo u ovoj našoj fizičkoj formi uronjeni u
realitet baziran na emocijama straha, dotle smo vibracionalno
isključeni i odvojeni od realnih potencijala koje bi imali kad
bi se uspjeli povezati sa onim drugim dijelom naše svjesti, koji
potiče sa mnogo višeg nivoa.
I sad se postavlja pitanje, pa dobro kako da izađemo odavde?
Gdje su «dobri momci»? Gdje su oni koji će nam pomoći? Problem
je da postoji vibracioni procjep između nas i njih. Oni
jednostavno, operišu na mnogo višim frekvencijama koje su
rezultat njihovog stanja svijesti i mi u stanju kakvom jesmo ne
možemo da uskladimo naše frekvencije sa njihovim, da bi mogli
uopšte da ih «čujemo». Jedini način da se uskladimo sa njima je
da se oslobodimo straha, time bi se oslobodili i ove naše
trodimenzionalne iluzije.
Ja već odavno izučavam područje svijesti entiteta iz 4’te
dimenzije, i još uvijek pokušavam da saznam šta je njihov
krajnji cilj. Čini se da su ”OŃI“ nekako
i sami sebe zarobili u tom realitetu gdje jesu, i da odatle ne
mogu nikako da naprave neki veći progres. ”OŃI“ grčevito
pokušavaju da održe kontrolu kroz tu manipulaciju strahom i ko
god se koristi strahom da manipuliše druge, i sam je nekako
zahvaćen tom vrstom frekvencija i tako ne može da ostvari
nikakav napredak. Njima je jedino preostalo da održavaju taj
status quo, i tako obezbjede svoju egzistenciju sve dotle dok se
mi ne počnemo da budimo, čega se ”OŃI“ najviše
boje.