G

 

novi svijetski poredak govor

 

 

GOVOR

 

Kakav nam je govor takvi jesmo. Naše riječi nas odaju.

 

novi svijetski poredak govor

 

G

 

G

 

novi svijetski poredak govor

 

 

Edward Snowden ›››

Govor E. Snoudena preko video linka iz Moskve povodom prijema nagrade Right Livelihood, alternativne Nobelove nagrade, u švedskom parlamentu

Riječ je o nama

Cena borbe za slobodu u turbulentnim vremenima, vremenima straha, novih opasnosti, pretnji, nezamisliva je i često veoma visoka. Novinari sa kojima sam imao čast da radim, izdavači širom sveta, aktivisti, zviždači, jednom rečju civilno društvo, svi oni su mnogo rizikovali.

Izuzetna mi je čast što stajem pored onih koji su se borili za ljudska prava uprkos tome što je to bilo teško i uprkos velikim ličnim žrtvama. Čak i onda kada niko na to nije obraćao pažnju, i čak kada ni sami nisu tražili niti dobili priznanje.

Nagrade su po prirodi nešto namenjeno pojedincu, ali ja ovu nagradu mogu da primim samo u ime mnogih. Ona je priznanje za sve koji su, ne samo u proteklih nekoliko godina, već tokom nekoliko decenija, shvatili da su „ljudska prava“ samo novi naziv za jedan stari koncept. Koncept slobode.

Cena borbe za slobodu u turbulentnim vremenima, vremenima straha, novih opasnosti, pretnji, nezamisliva je i često veoma visoka. Novinari sa kojima sam imao čast da radim, izdavači širom sveta, aktivisti, zviždači, jednom rečju civilno društvo, svi oni su mnogo rizikovali.

Mnogi, uključujući i Sarah Harrison, za koju znam da je danas ovde u publici, prosto ne mogu više da se vrate svojim kućama. I sam sam u egzilu više od godinu i po dana.
To su stvari koje se neće uskoro promeniti. Ali vredelo je. Cena koju smo platili, žrtve koje smo podneli. Verujem da bismo tako ponovo postupili, jer to je nešto daleko važnije od pojedinca.
Reč je o nama, o našim pravima, o tome u kakvom društvu želimo da živimo, kakvu vladu želimo da imamo. Kakav svet želimo da ostavimo budućim generacijama.

Kada govorimo o vladama, moramo razumeti da je važan ne samo „kvalitet“ vlade već i naš odnos sa njom. Želimo li da budemo samo podanici? Ili partneri?

I pored svih briljantnih umova u ovoj sali, stručnjaka, državnih službenika, predstavnika građana i industrije, koji širom sveta rade na rešavanju ovih problema, dakle i pored svih njih ne možemo doneti ispravne odluke ako nemamo najvažnije informacije.
I vlada i demokratija su institucije zasnovane na principima „saglasnosti“. Saglasnost ljudi je beznačajna ako nisu informisani. Upravo taj princip me je doveo dovde.
Kada razmišljamo o izazovima i problemima sa kojima se suočavamo, o novoj atmosferi straha kao odgovoru na nove opasnosti u kojoj deluju sve vlade i institucije sveta, dakle kada pogledamo šta se događa, ipak postoji razlog za nadu.

Ja sam optimista. Pogledajmo samo šta se dogodilo od prošle godine, od trenutka kada sam izašao u javnost, kada sam se pobunio. Nazivali su me špijunom. Nazivali su me izdajnikom. Neki od najuticajnijih američkih državnika su raspravljali o tome. Stavili su me na listu za odstrel putem dronova.
To je sada u velikoj meri prošlost. Vlade su isprva govorile da ljudi ne treba sve da znaju, da ćemo zbog ovih informacija „okrvaviti ruke“, da će mediji „izložiti živote opasnosti“, da će teroristi rušiti avione nad evropskim nebom. Šta se onda dogodilo. Evropa je prizemljila avion bolivijskog predsednika, jer je mislila da se ja krijem u njemu i da pokušavam da dobijem azil u Južnoj Americi.
To je sada za nama. Svedoci smo velikih promena, neverovatnih rasprava u parlamentima, medijima, akademskim ustanovama širom sveta. Vidimo kako se menja samo tkivo interneta zbog tehnologija koje štite privatnost, koje štite naša prava na jedan novi i smisleni način koji nadilazi državne granice.

To znači da, bez obzira na to kako se neka prava štite u Kini, ako se bavite nečim što za cilj ima zaštitu prava, uživaćete zaštitu bez obzira na zakone zemlje u kojoj živite ili radite. To je neverovatno dostignuće za ljudska prava širom sveta.
Kada govorimo o vladama i promenama koje one najavljuju i koje su se dogodile, to nigde nije tako očigledno kao u SAD. U zemlji čija vlada me je optužila, podigla tri optužnice protiv mene, uključujući i optužnicu za špijunažu, rekavši da sam prodao informacije našim neprijateljima, iako za to ne postoji nijedan dokaz - sada direktor NSA kaže da to ipak nije bio smak sveta, dok predsednik SAD izjavljuje da je osnovao nezavisno telo čiji je zadatak da ispita sve programe za masovni nadzor. 

Oni su dakle lagali. Još uvek nisu uspeli da spreče nijedan neposredno predstojeći teroristički napad. To je ključno, jer smo naučili da masovni nadzor, ta politika koju su krili od nas, od javnosti, ne samo od američkih ili švedskih građana, već od čitavog sveta - da nam ona nije nimalo pomogla, iako nas je koštala mnogih naših prava.
Predsednik je izjavio da nas je ova rasprava dodatno ojačala kao naciju. To je bio samo početak. Od tada su sudovi u SAD donosili presude protiv programa masovnog nadzora, dok je Evropski sud za ljudska prava zabranio skladištenje podataka, jer je to povreda ljudskih prava koja pojedince izlaže nepotrebnom riziku. UN su objavile izveštaj prema kome masovni nadzor predstavlja grubu povredu ljudskih prava.

Sve to predstavlja temelj, osnovu koju možemo dalje da razrađujemo dok raspravljamo o ovoj politici, o programima koji se razvijaju u tajnosti, bez znanja javnosti i bez naše saglasnosti. Da li su smisleni, neophodni i primereni opasnosti sa kojom se suočavamo? Da li koriste najmanje invazivne mere kako bi omogućili neophodne istrage?
Ovde nije reč o ukidanju službi bezbednosti, zaustavljanju policijskih istraga, smanjivanju naše bezbednosti, već o obezbeđivanju našeg društva, zaštiti naših prava, naših sloboda koje smo nasledili od prethodne generacije i koje želimo da prenesemo sledećoj.

Zajedno, na ovim mestima gde otvoreno raspravljamo, inspirisani žrtvama koje podnosi veliki broj ljudi širom sveta, možemo da ostvarimo ta prava, možemo da imamo te slobode i otvoreno i liberalno društvo, jer se čak i u trenucima velikih opasnosti zalažemo za liberalne vrednosti.
Nadam se da ćemo uprkos svemu što smo postigli u proteklih godinu dana shvatiti da je ovo samo početak i da postoji još mnogo toga što moramo da ostvarimo. Nadam se da u narednoj godini mogu da računam na vašu podršku predlogu osnivanja specijalnog izvestioca za privatnost i digitalna prava pri UN kako bismo se založili za slobodu bez obzira na to gde neka služba radi i gde se tehnologija nadzora nalazi, bez obzira na to koja zemlja odluči da je potrebno ograničiti naša prava jer se suočava sa novim opasnostima.

izvor: vijesti.me ›››

 

G

 

novi svijetski poredak govor

Najbolji inspirativni govor na filmu o ujedinjenju svijeta

 

 Charles Spencer Chaplin ›››

 

 Čarli Čaplin kao govornik u filmu Veliki diktator

Završni govor iz filma „Veliki Diktator“  (The Great Dictator) (1940) ›››

 Žao mi je… ali ne želim da budem vladar. To nije moja stvar. Ne želim vladati niti osvajati. Želim pomoći svima. Jevrejima, paganima, crncima, bijelcima. Ljudi smo, a oni se žele međusobno pomagati. Želimo dijeliti sreću a ne patnju. Ne želimo se mrzjeti. Na ovom svijetu ima mjesta za sve. Majka Zemlja je bogata i može nas sve prehraniti. Možemo živjeti slobodno i lijepo… ili smo promašili put.

 Pohlepa je zatrovala naše duše. Postavila je prepreke od mržnje. Odvela nas je u patnju i krvoproliće. Razvili smo brzinu ali smo se zatvorili u sebe. Izobilje nas ostavlja izgubljenim. Nauka nas je učinila ciničnim a intelekt bezdušnim. Razmišljamo previše a osećamo premalo.

 Više nego mašine, mi trebamo humanost. Više od inteligencije, trebamo dobrotu i velikodušnost. Bez tih kvaliteta život bi bio nasilan i sve bi bilo izgubljeno. Avioni i radio aparati su nas približili jedne drugima. Priroda tih pronalazaka čezne za našom dobrotom, za opštim bratstvom i jedinstvom duha.

 I sada, moj glas doseže do miliona ljudi u svijetu, miliona očajnih muškaraca, žena i djece, žrtvi sistema koji muči i zatvara nevine ljude. Onima koji me čuju, kažem: ne očajavajte. Nesreće koja je nad nama događa se zbog pohlepe i gorčine čovjeka koji se boji ljudskog napretka. Mržnja prolazi, diktatori umiru, i vlast oduzeta od naroda biće vraćena narodu. Dok ljudi umiru, sloboda neće iščeznuti.

  Vojnici! Ne pokoravajte se okrutnima koji vas preziru, porobljavaju, koji vam uređuju živote, govore šta da radite, mislite, osjećate. Koji vas tretiraju kao životinje, topovsko meso. Ne dajte se tom neprirodnom čovjeku sa mehaničkim mozgom, mehaničkim srcem. Vi niste mašine, vi niste životinje. Vi ste ljudi! Sa svom ljubavi i humanošću u srcima! Vi ne mrzite, samo nevoljeni mrze. Ne borite se za ropstvo, borite se za slobodu! Kraljevstvo nije u jednom čovjeku ili grupi, već u svim ljudima. Vama ljudima!

 Imate moć da stvarate mašine. Moć da stvarate sreću. Vi, ljudi, imate moć da učinite život slobodnim i srećnim, da život bude divna avantura. U ime demokratije, iskoristimo našu moć, ujedinimo se svi. Borimo se za novi svijet, prijatan svijet, u kojem će čovek moći raditi, mladost imati budućnost a starost sigurnost. Obećanjima da će vam sve to pružiti, ovi neljudi su preuzeli vlast. Ali lagali su i nikada ih neće ispuniti. Diktatori su oslobodili sebe a porobili narod. Ostvarimo sami ta obećanja!

 Borimo se za oslobođenje svijeta, za ukidanje nacionalnih barijera, pohlepe, mržnje i netolerancije. Borimo se za razuman svijet nauke i napretka, koji će svima donijeti sreću.

 U ime demokratije, ujedinimo se svi! 

izvor: youtube ›››

 

G

 

novi svijetski poredak govor

 

 

Poglavica Seattle ›››

PORUKA POGLAVICE SIJETL

Predsjednik Sjedinjenih Američkih Država Frenklin Pirs (na funkciji od 1853-1857.) ponudio je 1854. godine da država otkupi veliki dio indijanske zemlje, a indijanskom narodu je obećan rezervat. Na tu ponudu je dobio odgovor od poglavice Sijetl (po kome je današnji grad Seattle u državi Washington, SAD, dobio ime). Ovaj govor se ubraja među najljepše i najdublje misli koje su ikada sročene o čovjeku, prirodi i čovjekovom mjestu u njoj.

Ponosni i hrabri crveni ratnici branili su svoju zemlju i zemlju svojih predaka do posljednjeg daha.

“Kada Veliki poglavica iz Vašingtona šalje svoj glas da želi kupiti našu zemlju – on previše traži od nas.

Kako može da se kupi nebo i toplina zemlje? Ta ideja nam je sasvim strana. Mi nismo vlasnici svježine vazduha i bistrine vode. Pa, kako ih vi onda možete kupiti? Svaki je djelić ove zemlje svet mome narodu. Svaka blistava borova iglica, svako zrno pijeska na riječnom sprudu, svaki pramen izmaglice u tami šume, sveti su u mislima i u životu moga naroda. Sokovi u drveću prožeti su sjećanjima na crvenog čovjeka. Kada mrtvi bijeli ljudi odu u šetnju među zvijezde zaboravljaju zemlju koja im je dala život. Naši mrtvi nikad ne zaboravljaju svoju predivnu zemlju, jer ona je majka crvenog čovjeka.

Dio smo zemlje i ona je dio nas! Mirisne trave su nam sestre. Jelen, pastuv, veliki orao – braća su nam.

Stjenoviti vrhovi, sočni pašnjaci, toplo mustangovo tijelo i čovjek – sve pripada istoj porodici. Kada veliki poglavica iz Vašingtona šalje svoj glas da od nas želi da kupi našu zemlju – previše od nas traži. Veliki poglavica poručuje da će nam naći mjesto na kojem ćemo lijepo živjeti. On će nam biti otac – mi njemu djeca. Razmotrićemo tu ponudu da kupite našu zemlju. Ali, to neće biti lako. Ova nam je zemlja sveta. Ova blistava voda što teče rijekama i brzacima nije samo voda, već i krv naših predaka. Ako vam prodamo zemlju morate znati da je ova voda sveta, morate reći svojoj djeci da je sveta. Da svaki odraz u bistrom jezeru kazuje događaje i uspomene iz života moga naroda. Žubor vode – glas je oca moga oca. Rijeke su naša braća – utoljuju nam žeđ. Rijeke nose naše kanue. Hrane nam djecu. Prodamo li vam ovu zemlju, morate se sjetiti i učiti svoju djecu da su rijeke naša, a i vaša braća. Zato rijekama morate pružiti dobrotu kakvu biste pružili svome bratu.

Znamo da nas bijeli čovjek ne razumije. Njemu je jedan dio zemlje isti kao i bilo koji drugi. On je stranac što dođe noću i oduzme zemlji sve što mu treba: zemlja mu nije brat već – neprijatelj. Kada je pokori on kreće dalje. Ostavlja za sobom grobove svojih otaca i ne mari zbog toga. Oduzima zemlju svojoj djeci i nije ga briga. Grobovi njegovih otaca i zemlja što mu djecu rodi – ostaju zaboravljeni. Prema Majci – Zemlji i prema Bratu – Nebu odnosi se kao prema stvarima što mogu da se kupe, opljačakju, prodaju poput stoke ili sjajnog nakita. Njegova će pohlepa uništiti zemlju i za sobom ostaviti pustoš.

Ne znam! Naš se način života razlikuje od vašeg. Od pogleda na vaše gradove crvenog čovjeka zabole oči. To je možda zato što je crveni čovjek divlji i ne razumije stvari. U gradovima bijelog čovjeka nema mirnog čovjeka, nema mirnog kutka. Nema mjesta na kojem bi se čulo otvaranje lista u proljeće ili drhtaj krila mušice. Možda zato što sam divlji – jednostavno ne shvatam. Buka mi vrijeđa uši. Šta vrijedi život ako čovjek ne može čuti krik kozoroga ili noćnu prepirku žaba u bari? Ja sam crveni čovjek i ne razumem mnogo…

Indijanac voli zvuk vjetra kada se poigrava površinom močvara. I miris povjetarca osvježen popodnevnom kišom ili borovinom.

Najveće blago crvenog čovjeka je vazduh. Sve živo dijeli isti dah – životinja, drvo i čovjek. Svima je taj dah potreban. Bijeli čovjek kao da ne opaža taj dah koji udiše. Poput nekog ko je dugo na samrti, ne osjeća smrad. Prodamo li vam zemlju morate da se sjetite da vam je vazduh dragocjen, da vazduh dijeli svoj dah sa svim životom koji održava. Vjetar što je mome djedi dao prvi dah – prihvatiće i njegov posljednji izdah. Ako vam prodamo zemlju, morate je čuvati kao svetinju. Kao mjesto na kojem će i bijeli čovjek moći da udahne vjetar zaslađen mirisom poljskog cvijeća. Razmotrićemo vašu ponudu da kupite zemlju. Odlučimo li da pristanemo, zahtijevaćemo da ispunite ovaj uslov: bijeli čovjek moraće da se ponaša prema životinjama ovog kraja kao prema svojoj braći! Divlji sam i ne razumijem drugačiji život. Vidio sam po prerijama hiljade bizona koje je bijeli čovjek ubio, pucajući iz jurećeg ‘vatrenog konja’. Divlji sam i ne razumijem kako ‘gvozdeni konj iz kojeg suklja dim’ može biti važniji od živog bizona. Šta je čovjek bez životinje?! Kad bi životinje nestale, čovjek bi umro od velike usamljenosti duha. Šta god zadesi životinje, ubrzo snađe i čovjeka. Sve je u svijetu povezano.

Moraćete učiti svoju djecu da im je pod nogama pepeo naših djedova. Da bi poštovali zemlju, reći ćete im da je zemlja bogata životom naših predaka. Moraćete da učite vašu djecu, isto kao što i mi učimo našu – da nam je zemlja majka. Šta snađe zemlju – snađe i njenu djecu. Pljuje li čovjek na zemlju – pljuje na sebe samoga. Zemlja ne pripada čovjeku – čovjek pripada zemlji. To dobro znamo. Sve je u međusobnoj vezi, kao što je porodica krvlju sjedinjena. Sve je povezano.

Nije čovjek tvorac razboja života, već je samo vlakno u njemu. Što učini sa razbojem – čini sa sobom. Čak ni bijeli čovjek čiji Bog istupi i govori s njime kao prijatelj sa prijateljem, neće izbjeći zajedničku sudbinu. Možda smo ipak braća. Vidjećemo!

Jedno znam sigurno, a to je da će bijeli čovjek jednom morati da shvati: naš Bog je isti Bog. Možete misliti da njega možete posjedovati, kao što se spremate da uzmete cijelu našu zemlju. Ali, nećete! On je Bog ljudi i njegova je milost jednaka i za crvenog i za bijelog čovjeka. Ova je zemlja njemu sve. Oskrnavite li je, isto je kao kad prezrete njegovog stvoritelja. Bijelog će čovjeka nestati, možda i prije ostalih plemena. Prljate sami svoj ležaj i jedne noći udavićete se u sopstvenom izmetu. U svom nastojanju gorićete u ognju Boga koji vas je doveo ovamo i s nekom neobjašnjivom namjerom dao vam vlast nad ovom zemljom i crvenim čovjekom. Takva sudbina se nama čini bijednom.

Ne razumijem zašto se ubija bizon? Zašto se krote divlji konji? Zašto je u dubini šume toliko ljudskog smrada? Zašto je pogled na zelene bregove pocijepan ‘žicama što govore’?
Gdje su jeleni? – Nema ih više. Gdje je orao? – Odletio. Pravom životu je došao kraj.”

 POČINJE BORBA ZA OPSTANAK.

novi svijetski poredak govor

 

G