U knjizi: Gnostika - Ezoterična Tradicija Istočnog
Pravoslavlja, Boris Moravjev kaže:
“…Da li čovjek umire u krevetu ili na palubi nekog
interplanetarnog broda, njegovo stanje se suštinski nimalo
ne mijenja.
Sreća? Pa učili su nas da naša sreća traje onoliko dugo
koliko traje i naša iluzija…a šta je to iluzija? Niko ne
zna. A istovremeno se utapamo u njoj. Kad bi samo znali šta
je to iluzija, onda bi znali šta je i njena suprotnost: Šta
je - Istina.
Ta Istina bi nas onda mogla osloboditi iz ropstva.”
O kakvoj vrsti ropstva razgovaramo? Pa mi mislimo da smo
mi manje više slobodni.
Najbolji
zatvor je onaj čiji zatvorenici ne vide ogradu, te tako
većina njih ni ne zna da je u njemu, jer kad bi znali –
možda bi im palo na pamet da bježe. Ovako – i vuk sit i OVCE
na broju.
Tako nam pravoslavna ezoterika poručuje da je prvi korak u
pristupu definisanja ograde zatvora i prilaza samom Putu
koji vodi napolje iz njega taj, da čovjek prestane da –
LAŽE, kako sebe, tako i druge. Međutim, istovremeno priznaje
da je to veoma teško, jer je cijeli (ovaj) svijet (realitet)
zasnovan na laži, te s obzirom da smo toj laži izloženi
cijelo vrijeme, mi ne znamo istinu, te je tako ne možemo ni
govoriti, odnosno, šta god kažemo, velika je vjerovatnoća da
će to da bude samo još jedna – laž.
Da bih ovo objasnio poslužiću se jednom analogijom.
Na jednom predavanju na temu hipnoze predavač je hipnotisao
jednu osobu iz publike i onda joj dao tzv. posthipnotičku
sugestiju da ustane i kukurikne kad god se on uhvati za uho.
Naravno, kad ju je povratio iz hipnoze ta osoba se vratila
nazad u publiku ne sječajući se ničega, predavanje se tako
nastavilo, predavač se onda uhvatio za uho - a onaj iz
publike ustao i kukuriknuo. Tako se to ponovilo nekoliko
puta. Onda su pitali osobu iz publike koja kukuriče, zašto
to radi. Ona je nakon kraćeg razmišljanja odgovorila - kako
joj se učinilo da je atmosfera na predavanju bila nekako
loša, pa je htjela da je malo popravi tim svojim gestom.
Ljudska svijest ima tendenciju da interpretira odnosno
racionalizuje svaki događaj i situaciju na osnovu do tada
joj poznatih elemenata. Ona istovremeno ne dozvoljava
mogućnost da samoj sebi prizna - da su njene akcije rezultat
kondicioniranja, odnosno programiranja.
(To je onaj anti – virusni program kojim je “čarobnjak”
zaštitio svoj orginalni program kojim je programirao tj.
“hipnotisao” ovce)
Kad mislimo da mislimo "svojom glavom" - mi većinom, u
stvari, - samo racionalizujemo na osnovu spolja nam zadatih
elemenata.
Mi u stvari – cijelo vrijeme mahom “kukuričemo” a da toga
nismo ni svjesni.
Da bi čovjek prepoznao iluziju Matrixa on mora krenuti od
pretpostavke da je u ovom momentu programiran. U Tradiciji
se taj prvi korak naziva – "prelaskom Prvog Praga". On se
sastoji od toga da onaj koji krene prema tom «Putu» mora
prvo da doživi unutrašnje "bankrotstvo" svoje ličnosti,
odnosno totalni moralni kolaps, iza kojeg ostaje "ogoljen do
kostiju".