klimatske promjene tekst

 

 

Nikola Zdravković ›››

TEKST

ISTORIJA, PAŽLJIVA SLUŠKINJA KLIME

Kako su klimatske promjene uticale na ljudsku istoriju

Ulf Bintgen sa Švajcarskog federalnog instituta za istraživanje šuma, snijega i predjela, vođa tima naučnika koji se bavi klimatskim posljedicama vremenski bliskih erupcija, period sredinom šestog vijeka naziva

“Malo ledeno doba Kasne antike”

Nova istraživanja potvrđuju stare sumnje da je malo ledeno doba uvelo istoriju iz antike u srednji vijek.

Istorija svih dosadašnjih društava mogla bi se posmatrati i kao istorija klimatskih promjena.

Marta 536. godine buknuo je nepoznati vulkan negdje na Sjevernoj hemisferi, izbacivši veliku količinu aerosoli u atmosferu. Daleko odatle, na Apeninskom poluostrvu, uveliko je bjesnio rat. Car Justinijan želio je da povrati kolijevku Rimskog carstva, decenijama pod vlašću neposlušnih Ostrogota, u okrilje Konstantinopolja.

U roku od četiri godine, armije Justinijana i njegovog proslavljenog generala Velizara držale su gotovo čitavo poluostrvo pod svojom kontrolom. Te godine desila se još jedna izrazito jaka erupcija, ovaj put negdje u tropima. Zatim još jedna, nešto slabija, 547. Za tri erupcije u jedanaest godina najvjerovatnije niko u Evropi nije ni znao.

Usljed nagle zasićenosti čitave Zemljine atmosfere različitim česticama, sunce je narednih ljeta sijalo slabije. Mora su se ohladila, a padavina je bilo manje. Širom svijeta, proširila su se područja pod stalnim ledom. Usjevi su propadali, pašnjaci postajali jalovi. Narodi koji su živjeli u hladnim područjima odlučili su se za pokret.

Ulf Bintgen sa Švajcarskog federalnog instituta za istraživanje šuma, snijega i predjela, vođa tima naučnika koji se bavi klimatskim posljedicama ovih vremenski bliskih erupcija, naziva ovaj period “Malo ledeno doba Kasne antike”.

U decenijama nakon 547. zabilježene su najniže prosječne temperature u posljednjih 2000 godina, do oko 4°C niže od prosjeka.

Procjene istraživanja Bintgena i saradnika, objavljene u februaru 2016. godine u časopisu “Nature Geoscience”, kažu da su se temperature vratile na prosječne vrijednosti od prije 536. godine tek sredinom sedmog vijeka, tačnije, u godinama oko 660. nove ere. Međutim, kada se klima vratila svojim starim navikama, više od jednog vijeka kasnije, svijet je izgledao mnogo drugačije.

Početkom sedmog vijeka pojavio se islam. Muhamed je umro 632, a novostvoreni Pravedni (Rašidun) kalifat je u narednih par decenija osvojio ogroman prostor od sjeverne Afrike do današnjeg Irana. Jedna od posljedica zahlađenja bila je i povećana količina padavina širom Arabijskog poluostrva, što je znatno olakšalo putovanje i uzgoj kamila.

Sa druge strane, suše su, uz višedecenijsko ratovanje protiv Vizantije, iscrple nekada moćno persijsko carstvo Sasanida. Iako je  Vizantija dobila rat 627. godine, oba carstva su bila znatno oslabljena. U roku od nekoliko godina, Arapi su, osnaženi novom svrhom i dobrom (klimatskom) srećom, osvojili Persiju, a Vizantiju gurnuli ka Maloj Aziji.

Gotovo vijek prije stvaranja Pravednog kalifata, dok je Justinijan još sjedio na vizantijskom tronu, čitav Mediteran je pogodila jedna od najvećih epidemija kuge u ljudskoj istoriji. U roku od dvije godine (541-542. n.e.) odnijela je 25 do 50 miliona života. Masovna neuhranjenost, jedna od posljedica zahlađenja, omogućila je lakše širenje ove opake bolesti.

U istom sudbonosnom periodu, dogodio se veliki talas migracija. Sloveni su neočekivano i u ogromnom broju stupili na evropsku pozornicu, trajno promijenivši sliku Balkana. U centralnoj Aziji, sve do Crnog mora, smjenjivali su se nomadski kaganati: Gok, Turkički, Hazarski. Avari su naselili prostranstva oko Crnog mora.

Čitav svijet je bio u previranju. U sukobima sa centralnoazijskim kaganatima proslavio se jedan kineski guverner pod imenom Li Juan. Iskoristivši turbulentno doba posljednjih godina dinastije Sui, kao i smrt cara Janga, Li Juan preuzima kineski tron i proglašava se carem. Danas je poznat kao Gaozu, začetnik dinastije Tang, zlatnog doba srednjovjekovne Kine.

Daleko na zapadu, sa druge strane Atlantika, veliki mezoamerički grad Teotihuakan bio je u krizi tokom šestog i sedmog vijeka. Krajem šestog vijeka, usljed sve raširenije gladi, stanovništvo buni i spaljuje velelepne građevine duž Avenije mrtvih. Poslije višestrukih pobuna i unutrašnjih sukoba, Teotihuakan se u potpunosti napušta. Ostaju samo ruševine.

Obrazac je Ulfu Bintgenu očigledan. Istorija nije predodređena klimom, ali jeste njena pažljiva sluškinja.

izvor: elementarijum ›››

 

klimatske promjene tekst ›››

 

Patrick Moore ›››

TEKST

Globalno zagrevanje je prevara koju promovišu korumpirani naučnici

Suosnivač Grinpisa i bivši predsednik Grinpisa Kanade Patrik Mur opisao je levičarsku naraciju ”klimatskih promena” kao “prevaru” i “potpuno izmišljeno pitanje”, u intervjuu za SiriusXM’s Breitbart News Tonight sa domaćinom Rebekom Mansor i specijalnim gostujućim domaćinom Dilanom Gvinom.

 Današnji “pokret za zaštitu životne sredine” pristaje na anti-ljudsku ideologiju, primetio je Mur. On je obrazložio svoj odlazak iz Grinpisa 1986. godine promenom orijentacije organizacije sa “humanitarne” na anti-ljudsku.

 ” Evolucija koja se dogodila 1986. godine bila je nešto s čim nisam mogao da se nosim”, prisetio se Mur. „Tako da sam napustio Grinpis, jer mi smo počeli sa snažnim humanitarnim sklonostima kako bismo spasili čovečanstvo i okolinu od nuklearnog rata. To je ono što je „zeleno“ i takođe „mir“ je u Grinpisu: životna sredina i ljudi koji žive mirno.” (…)

 Mur je opisao pomeranje Grinpisa na levu stranu i upotrebu obmana za finansijske ciljeve koji su sami sebi služili:

 “Kako je vreme prolazilo, gledao sam kako se Grinpis razvijao, u osnovi otet od strane ekstremne levice. Bili smo prilično centrični kada smo počeli. Mi smo zasnivali naše pozicije na nauci i logici, tako sam ja to video, i bio sam naučnik ceo svoj život, to je moja orijentacija –  ne da izmišljam priče i da bespotrebno preterujem.

“I otkrio sam da je Grinpis  upravo krenuo u taj senzacionalizam i dezinformacije i da je koristio strah kako bi ljudi slali novac – strah od kraja sveta, koji se ponavlja iznova i iznova, a sada i sa poslednjom izjavom Aleksandria Okasio-Korteza, da imamo još 12 godina do kraja sveta.

 “A činjenica je da ljudi to govore još od početka sveta i da se to nikada nije desilo, ali njima je prošlo.”

 Grinpis je postao korumpiran nakon što je nadživeo svoju korisnost, objasnio je Mur:

 “Kroz istoriju, vi vidite organizacije koje počinju sa plemenitim uzrocima – a to se često dešava – počinju sa plemenitim ciljem i na kraju se pretvaraju u biznis, gde prikupljanje sredstava zapravo postaje najvažniji cilj, jer morate da isplatite 200 zaposlenih ljudi.

“Kada smo počeli, bili smo volonteri. Nismo imali nikakvu platu. Ali kako se razvijalo, to je normalno, ljudi moraju da žive i ljudi šalju novac za ono što promovišete, a vi postajete biznis. Ali onda sledi vrlo neprijatan momenat. Sve se pretvara u prevaru. To je ono što se dogodilo sa Grinpisom, i to se dogodilo odavno.

 Mur je dodao: „Al-Gorovi ljudi su u osnovi trgovci zmijskim otrovom, šarlatani. Oni se bave ovom potpunom prevarom zastrašivanja u vezi sa klimom, i kao što kažete, plaše mlade ljude pričom da će umreti.“

 Mur je suprotstavio narativ antropogenog globalnog zagrevanja sa Zemljinom širom istorijom klimatskih promena:

 “Oni pronalaze sve nepredvidljivije probleme koji na kraju zapravo ne postoje. Pitanje klimatskih promena je potpuno izmišljeno pitanje. Naravno, klima se menjala od kada je Zemlja stvorena, i, naravno, i dalje se menja.

“To se nije mnogo promenilo. Ljudi čak i ne shvataju da je pre 20.000 godina na vrhu Njujorka bila milja leda, a na vrhu Montreala tri milje.

 Spaljivanje fosilnog goriva vraća ugljen-dioksid u atmosferu iz koje je došao, objasnio je Mur:

 “Naše dodavanje ugljen-dioksida u atmosferu je đubrenje celokupnog biljnog sveta na Zemlji, uključujući sve šume i sve useve hrane na Zemlji, i imamo oko, otprilike, 30 odsto povećanja prosečnog rasta biljaka tokom poslednjih 50 godina, zbog CO2 koji smo oslobodili u atmosferu.

 “CO2 je primarna hrana za život, a zajedno s vodom, H2O i CO2, biljke proizvode šećer, uglavnom glukozu, koja je ugljeni hidrat, što je osnova za svu energiju za čitav život, počevši od fotosinteze.

 “Ako su ljudi jednostavno shvatili tu osnovnu činjenicu, i činjenicu da je CO2 sada niži nego što je praktično bio u istoriji Zemlje – zato što ga je život uzeo i deponovao u sedimentima, zvanim fosilna goriva, i karbonatnim stenama poput krečnjaka, mermera i krede, od kojih svi sadrže ugljenik koji je nekada bio u atmosferi ili je rastvoren u okeanu, gde su bili apsorbovani od strane živih bića kako bi se stvorili.

 “Vremenom su, kada bi umrla, ta stvorenja padala na dno okeana, ili bi bila zakopana u sedimentima na zemlji i tako formirala fosilna goriva, i uklonila ugljen-dioksid iz atmosfere i okeana.

 “Dakle, mi dolazimo 4 milijarde godina nakon toga i počnemo da sagorevamo neke od fosilnih goriva i konačno počnemo da vraćamo deo ugljen-dioksida nazad u atmosferu odakle potiče.”

 „Ugljen-dioksid je u stvari glavno đubrivo i gradivni materijal za život“, izjavio je Mur.

 Priča o klimatskim promenama “nije samo lažna vest; to je lažna nauka”, rekao je Mur. „To je činjenica i ja ću na svoj ugled – ugled naučnika koji 45 godina proučava ove stvari – staviti tačku. Ne dobijam platu od vlade da izmišljam priče, da bi političari mogli da uplaše biračko telo klimatskim promenama i tako ih navedu da glasaju za njih.“

autor tekst›››

 

 

klimatske promjene tekst

 

 

William Engdahl ›››

 

TEKST

Zelena agenda ili kako se ova energetska kriza razlikuje od svih ostalih

Zelena agenda dovodi da cijene energije iz svih konvencionalnih izvora eksplodiraju na globalnoj razini. Daleko da se radi o slučajnosti, naprotiv, to je dobro orkestriran plan za urušavanje svjetskog gospodarstva koje je već dramatično oslabljeno gotovo dvogodišnjim smiješnim COVID-ovim karantenama i ostalim povezanim mjerama. Ono što vidimo je eksplozija cijena ključnih energetskih sirovina: nafte, ugljena, a u zadnje vrijeme i prirodnog plina. Ono po čemu se ova kriza razlikuje od energetskih šokova 1970-ih jest to što se ovaj put kriza razvija kako se svijet korporativnih svjetskih ulaganja/ulagača, koristeći lažni ESG-ov model zelenih ulaganja, okreće ka deinvestiranju u buduću naftu, plin i ugljen, dok vlade OECD-a prihvaćaju ulaganja u užasno nepouzdane i nestabilne izvore energije od sunca i vjetra koji će možda već sljedećih mjeseci osigurati kolaps industrijskog društva. Uz dramatično preispitivanje, EU i druga industrijska gospodarstva svojevoljno počinjaju ekonomsko samoubojstvo…

 

Ono što je prije samo nekoliko godina prihvaćeno kao očito je da osiguravanje obilne, pouzdane, učinkovite i pristupačne energije definira gospodarstvo. Bez učinkovite energije ne možemo proizvesti čelik, beton, rudarske sirovine ili bilo što od onoga što podržava naše moderno gospodarstvo. Posljednjih se mjeseci:

     Svjetska cijena ugljena za proizvodnju energije udvostručila;

     Cijena prirodnog plina porasla je za gotovo 500%;

     Cijena nafte ide 90 dolara po barelu, najviše u sedam godina.

Ovo je planirana posljedica onoga što se ponekad naziva Velikim reset-om iz Davosa ili ludilom Zelene agende bez ugljika (zero carbon).

 Prije otprilike dva desetljeća Europa je započela veliki pomak na pogrešno nazvane obnovljive izvore ili Zelenu energiju, uglavnom od sunca i vjetra. Njemačka, srce industrije EU-a, predvodila je transformaciju s nepromišljenim projektom tzv. Energiewende bivše kancelarke Merkel, po kojim planovima će se posljednje njemačke nuklearne elektrane zatvoriti 2022.g., a elektrane na ugljen se već brzo gase. Sve te odluke se sada suočavaju sa stvarnošću kako se Zelena Energija (Green Energy) uopće ne može nositi s velikim nedostatkom opskrbe. Kriza je bila potpuno predvidljiva.

 S široko rasprostranjenim zatvaranjem industrije i putovanja zbog covida u 2020.g. potrošnja prirodnog plina u EU je dramatično pala. Najveći dobavljač plina u EU, ruski Gazprom, u interesu uređenog dugoročnog tržišta, uredno je smanjio isporuke na tržište EU čak i s gubitkom. Neobično blaga zima 2019-2020. omogućila je da skladištenje plina u EU-u da dosegne svoj maksimum. Međutim, duga, teška zima sve je to izbrisala 2021.g.

 Suprotno tvrdnjama političara iz EU-a, Gazprom nije igrao politiku s EU-om kako bi prisilio odobrenje svog novog plinovoda Sjeverni Tok 2. Kako se potražnja EU-a obnovila u prvih šest mjeseci 2021., Gazprom je požurio ispuniti i čak premašiti rekordne razine iz 2019., pa čak i na račun dopune ruskog skladišta plina za nadolazeću zimu. 

Fit for 55 paket sadrži pravne smjernice za revidiranje cijelog EU 2030 klimatskog i energetskog okvira. Neke činjenice ovog plana: smanjenje emisije ugljika 55%, udio energije iz obnovljivih (nepouzdanih) izvora 40%, itd.

 S obzirom da je EU sada čvrsto predana programu zelene energije, Fit for 55, i eksplicitno odbacuje prirodni plin kao dugoročnu opciju, dok istovremeno ubija ugljen i nuklearnu energiju, nesposobnost klimatskih modela think-tanka koji su opravdavali Električno društvo bez 100% CO2 do 2050. g., se vratilo kući.

 Budući da su financijski ulagači na Wall Streetu i Londonu uvidjeli svoju korist od goleme dobiti od zelene energetske agende, radeći sa Svjetskim ekonomskim forumom u Davosu na promicanju smiješnog ESG modela ulaganja, konvencionalne tvrtke za naftu, plin i ugljen zbog toga ne ulažu zaradu u širenje proizvodnje. Naime, zbog toga je u 2020.g. svjetska potrošnja nafte, plina i ugljena pala za oko čak 1 bilijun dolara. Koji novac se neće povratiti.

 S obzirom da su BlackRock i svi drugi ulagači, drugih energetskih kompanija, promatrali korist “održive” energije, jedna iznimno hladna i duga zima u Europi i rekordan nedostatak vjetra u sjevernoj Njemačkoj, su pokrenuli paničnu kupovinu plina na svjetskim LNG tržištima u početkom ovog ranog rujna.

 Problem je bio u tome što je obnavljanje zaliha pokrenuto prekasno, jer je većina dostupnog LNG-a iz SAD-a, Katara i drugih izvora, koji bi inače bili dostupni, već prodana Kini, gdje je jednako zbrkana energetska politika, uključujući političku zabranu australskog ugljena, dovela do zatvaranja tvornica i nedavne vladine zapovijedi da se pod svaku cijenu osigura plin i ugljen. Katar, američki izvoznici LNG-a i drugi pohrlili su u Aziju ostavljajući EU na hladnom, doslovno.

 Ono što rijetki razumiju je kako su današnja zelena energetska tržišta namještena u korist špekulanata poput hedge fondova ili ulagača poput BlackRocka ili Deutsche Banke i kažnjavaju krajnje potrošače energije. Naslovne cijene prirodnog plina kojima se trguje u Europi, nizozemski TTF terminski ugovor, prodaje londonska ICE Burza. Oni procjenjuju kakve će biti buduće veleprodajne cijene prirodnog plina u EU za jedan, dva ili tri mjeseca. ICE Burzu podržavaju Goldman Sachs, Morgan Stanley, Deutsche Bank i Société Générale. Tako da je ovo tržište regulirano onim što se naziva plinskim terminskim* ugovorima ili derivatima.

*terminski ugovor je posao u kojem se s nekim dogovarate da ćete kupiti ili prodati nešto u budućnosti po cijeni koja se dogovara danas. To „nešto” može biti bilo što – dionica, roba, valuta – a isporuka može biti mjesecima kasnije, ako i ikada. Stvar je u tome da se cijena dogovara ovdje i sada. Terminski ugovori u načelu predstavljaju pravo kupoprodaje neke robe u budućnosti, koja se može ali i ne mora realizirati, ali takva prava mogu biti i jesu često predmet daljnje kupoprodaje.

 Banke ili drugi mogu špekulirati o djelićima dolara, a kada su se pojavile vijesti o tome koliko je nisko skladištenje plina u EU-u za nadolazeću zimu, financijski morski psi krenuli su ludovati. Do početka listopada cijene nizozemskog TTF plina su eksplodirale za neviđenih 300% u samo nekoliko dana. Od veljače je daleko gore, jer standardni LNG teret od 3,4 bilijuna BTU (britanske termalne jedinice) sada košta 100-120 milijuna dolara, dok je krajem veljače njegov trošak bio manji od 20 milijuna dolara. To je porast od 500-600% u sedam mjeseci.

 Temeljni problem je u tome što, za razliku od većine poslijeratnog razdoblja, od političke promocije nepouzdanih, nestabilnih i skupih izvora energije od sunca i vjetra u EU i drugdje (npr. Teksas, veljača 2021.) tržišta električne energije i njihove cijene namjerno su deregulirani radi promicanja Zelenih alternativa i istiskivanja konvencionalnih izvora plina i ugljena zbog sumnjivog argumenta da njihove emisije CO2 ugrožavaju budućnost čovječanstva ako se do 2050. ne smanje na nulu (tzv. Zero Carbon).

 

 Jesu li postavljeni ciljevi u načelu put u propast?

 Cijene koje snosi krajnji potrošač određuju dobavljači energije koji integriraju različite troškove pod konkurentnim uvjetima na tržištu. Međutim, đavolski način izračunavanja troškova električne energije u EU-u, koji navodno potiče neučinkovitu, nepouzdanu i nestabilnu solarnu energiju i vjetar te obeshrabruje konvencionalne izvore, jest taj što je, kako je rekao francuski energetski analitičar Antonio Haya, „najskuplja elektrana od onih potrebnih za pokrivanje potražnje postavlja cijenu za svaki sat proizvodnje, za svu produkciju usklađenu na aukciji.” Dakle, današnja cijena prirodnog plina određuje cijenu za uistinu nultu cijenu hidro-električne energije. S obzirom na visoku cijenu prirodnog plina, to definira troškove električne energije u EU-u. To je đavolska arhitektura cijena koja koristi špekulantima i uništava krajnje potrošače, uključujući kućanstva i industriju.

 Temeljni otežavajući uzrok nedavnih nestašica dosadašnjeg obilja konvencionalnih izvora energije, ugljena, plina i nafte je odluka BlackRocka i drugih globalnih novčanih fondova da prisile ulaganja mimo sektora nafte, plina ili ugljena – svih savršeno sigurnih i nužnih izvora energije – prema izgradnji krajnje neučinkovitih i nepouzdanih izvora od sunca i vjetra. Zovu to ESG ulaganje. To je najnovije ludilo na Wall Streetu i drugim svjetskim financijskim tržištima otkako se izvršni direktor BlackRocka Larry Fink pridružio upravnom odboru Svjetskog ekonomskog foruma Klausa Schwaba 2019. uspostavili su i ESG certifikacijske tvrtke koje dodjeljuju ESG “politički korektne” ocjene dioničkim društvima, a kažnjavaju one koji se ne pridržavaju ESG smjernica prilikom usmjeravanja ulagačkih aktivnosti. Ova žurba ka ESG ulaganjima je stoga donijela milijarde Wall Streetu i prijateljima. Ali je ovakvo usmjeravanje ulagačkih aktivnosti dovelo do zastoja budućeg razvoja nafte, ugljena ili prirodnog plina za većinu svijeta.

Claus Schwab rođen 1938.g. u Ravensburgu, Njemačka je osnivač i predsjednik Svjetskog ekonomskog foruma

Sada, nakon 20 godina glupog ulaganja u solarnu energiju i vjetar, Njemačka, nekoć vodeća u industriji EU-a, žrtva je onoga što možemo nazvati njemačkom bolešću. Poput ekonomske nizozemske bolesti, prisilno ulaganje u zelenu energiju rezultiralo je nedostatkom pouzdane pristupačne energije. Sve za nedokazanu tvrdnju o 1,5C IPCC-a koja bi trebala okončati našu civilizaciju do 2050. ako ne uspijemo postići nultu emisiju ugljika (Zero Carbon).

 Kako bi unaprijedili taj program zelene energije EU-a, država za državom, uz nekoliko iznimki, su počele uništavati infrastrukturu na naftu, plin i ugljen, pa čak i nuklearke. Posljednje preostale nuklearne elektrane u Njemačkoj će se trajno zatvoriti sljedeće godine. Nove elektrane na ugljen, s najnovijim najsuvremenijim prečistačima, rashoduju se i prije pokretanja proizvodnje.

 Njemački slučaj postaje još apsurdniji. 

 Vlada Merkel je 2011. godine uzela energetski model koji su razvili Martin Faulstich i Državno savjetodavno vijeće za okoliš (SRU) koji je tvrdilo da bi Njemačka mogla postići 100% obnovljivu proizvodnju električne energije do 2050. Tvrdili su da duže korištenje nuklearne energije neće biti potrebno, niti izgradnja elektrana na ugljen s hvatanjem i skladištenjem ugljika (CCS). Time je rođena Merkelina katastrofalna politika zvana Energiewende. Studija je tvrdila da bi to uspjelo jer bi Njemačka mogla ugovoriti kupnju viškova hidroelektrične energije bez CO2 od Norveške i Švedske.

 Sada s ekstremnom sušom i vrućim ljetom, hidroenergetske pričuve Švedske i Norveške su opasno niske dolaskom u zimu, sa samo 52% kapaciteta. To znači da su električni kablovi do Danske, Njemačke i sada Velike Britanije u opasnosti. I da bude još gore, Švedska je podijeljena oko zatvaranja vlastitih nuklearnih elektrana, koje joj daju 40% električne energije. A Francuska raspravlja o rezanju čak jedne trećine svojih čistih nuklearnih elektrana, što znači da taj izvor za Njemačku također neće biti siguran.

 

Car klimatskih promjena u EU-u Frans Timmermans

Već 1. siječnja 2021. godine zbog postupnog isključivanja ugljena koje je njemačka vlada odredila, zatvoreno je 11 elektrana na ugljen ukupnog kapaciteta 4,7 GW. To gašenje proizvodnje je trajalo samo 8 dana nakon kojih je nekoliko elektrana na ugljen ponovno priključeno na mrežu zbog dugotrajnog razdoblja slabog vjetra. 2022.godine će se zatvoriti posljednja njemačka nuklearna elektrana, a više elektrana na ugljen će se trajno zatvoriti, sve za zelenu nirvanu. Dok je 2002.g. Njemačka nuklearna energija bila je izvor za 31% električne energije bez ugljika.

 Što se tiče vjetroelektrana koje čine manjak u Njemačkoj, u 2022.godini će oko 6000 vjetroagregata, s instaliranom snagom od 16 GW, biti demontirano zbog isteka subvencioniranja za starije turbine. Međutim, stopa odobrenja novih vjetroelektrana je blokirana rastućom pobunom građana i pravnim izazovima zagađenja bukom i drugim čimbenicima. Što opet vodi u katastrofu koja bi se mogla izbjeći.

 Odgovor Komisije EU-a u Bruxellesu, umjesto da se priznaju očigledne nedostatke u njihovoj agendi zelene energije, bio je udvostručiti je kao da su problem prirodni plin i ugljen. Car klimatskih promjena u EU-u Frans Timmermans apsurdno je izjavio: “Da smo imali zeleni dogovor pet godina ranije, ne bismo bili u ovoj poziciji jer bismo tada imali manje ovisnosti o fosilnim gorivima i prirodnom plinu.”

  Ako EU nastavi s tom samoubilačkom agendom, za nekoliko će se godina naći u deindustrijaliziranoj pustoši. Problem nije plin, ugljen ili nuklearna jer neučinkovita, nestabilna i nepouzdana zelena energija od sunca i vjetra nikada neće moći ponuditi stabilnu, pouzdanu energiju.

 Program zelene energije EU-a, SAD-a i drugih vlada, zajedno s ESG ulagačkim principima koje promovira Davos, samo će jamčiti da će, kako idemo naprijed, biti još manje plina, ugljena ili nuklearne energije na koje se možemo vratiti kada vjetar prestane, suša u branama hidroelektrana ili nedostatak sunca. Nije potreban raketni znanstvenik da se shvati da je ovo put ekonomskog uništenja. Ali to je zapravo cilj UN-ove “održive” energije iz 2030. ili Velikog reset iz Davosa: smanjenje stanovništva u masivnim razmjerima. Mi ljudi smo žabe koje se polako kuhaju. A sada oni koji Jesu na poziciji Moći nam pojačavaju vatru u kojoj se kuhamo…

 izvor: crodex.net ›››

 

 

klimatske promjene tekst

 

 

KLIMATSKE PROMJENE TEKST

 

I kako sad da bilo ko shvati ovaj tekst ozbiljno. Nikako.

Nije pisan sa ozbiljnim namerama. Pisan je sa dobrim namerama.

klimatske promjene tekst