Izbrisani ljudi su ljudi kojima
je grupa poznatih počinitelja-vlastodržaca nekažnjeno
oduzela ono osnovno što je neophodno ljudskim bićima da bi
mogla živjeti: status osobe, pojedinca koji posjeduje pravo
da uopće ima prava. Izbrisani su izgubili osnove svoje
egzistencije, vlasništvo, posao i primanja, stanove,
zdravstveno i socijalno osiguranje, mogućnost školovanja,
istovremeno gubeći i obitelji, prijatelje, fizičko i
mentalno zdravlje, i ono što je najgore, ujedno su im
oduzimali dostojanstvo. Oni koji su najzaslužniji za
brisanje uporno su odbijali vlastitu odgovornost: za sve što
se dogodilo krivili su same izbrisane, predstavljajući ih
kao zločince, otpadnike, lijenčine, lažljivce, prevarante…
Uprkos mjerama obeštećenja i posrednom priznavanju brisanja,
nisu pomogle presude ni ustavnog ni europskog suda za
ljudska prava, kao ni surove činjenice o zločinu brisanja
koje smo mi, istraživači i aktivisti, iskopali ispod naslaga
sistematskih laži širenih od strane odgovornih. Izbrisanima
se odgovorni nisu ispričali, niko nije priznao zločin, a
svekoliko poricanje događaja i prenošenje odgovornosti samo
su se nastavili.