G

 

autor tekst 001 ›››

 

 

Vedrana Rudan

 

autor tekst ›››

 

G

 

autor tekst 001 ›››

 

 

Vedrana Rudan

Hrvati su SMEĆE od naroda! Danas ne puše Hitleru, već puše Americi, većem Hitleru od Hitlera!

Svi mi koji baš nikakve veze nismo imali sa precima koji su za vrijeme NDH pušili Hilteru, ubijali Židove, Srbe, Cigane i sve krivomisleće u koncentracijskim logorima opakijim od onih u Njemačkoj stidimo se naše prošlosti ali je ne možemo izbrisati. Neki naši očevi služili su se specijalnim noževima kojima su ljudima rezali vratove. NDH je bila jedina zemlja u kojoj je postojao koncentracijski logor za djecu.

 Dok smo živjeli u Jugoslaviji, uređenoj zemlji, učili su nas da ne smijemo mrziti. Mržnja je bila službeno zabranjena, bili smo “nesvrstani”, jednako su nam bili mrski i “istočni” i “zapadni” zločini. Kad je Amerika u Vijetnamu ubijala ljude, biljke, životinje, jugoslavenskim su se ulicama valjale horde demonstranata koje su urlajući tražile mir. Ni jedan američki zločin jugoslavenske vlasti nisu blagoslovile.

 Kad su Rusi napali Čehoslovačku, pišem o tome jer se toga sjećam, opet smo bili na cesti. “Čehoslovacima” koji su tada ljetovali kod nas pružali smo svu moguću pomoć i utjehu. Titu tada nije padalo na pamet da puši Rusima, jednostavno, klečanje mu nije išlo. Dok sam živjela u Jugoslaviji, jebe mi se što će o ovome što pišem reći hrvatski nacići, plaćenici iz EPH i ostale budale opranoga mozga, bila sam ponosna na svoju zemlju. Znala sam u kakvom svijetu živim, državne novine, televizija i radio nikad mi zločince nisu prikazivale kao dobre momke.

 Danas, danas živim u sprdačini od zemlje i oči mi padaju od srama kao da sam sama kriva za to. Nisam! Nisam glasala za HDZ! Nisam glasala za SDP! Nisam glasala za pljačku naroda! Nisam glasala za rat! Nisam glasala za mržnju! Nisam glasala za današnju hrvatsku glad, bijedu, nezaposlenost. Znam da ne živimo u smeću od zemlje zbog “svjetske krize” nego lokalnih lopova. Ni to mi ne pomaže.

 Današnja NDH ista je poput pokojne samo su sredstva ubijanja sofisticiranija. Naši trenutačni pavelići puše Americi, Hitleru većem od Hitlera, ne ubijaju Srbe jer su ih. što dali ubiti što protjerali…Znam, oni su napali nas, mi smo se samo branili…Govorim o civilima koje smo pobili. Ni u koncentracijskim logorima NDH nisu čučali ratni zločinci. Naši pavelići danas ne ubijaju ni Židove, naprotiv. Nama su Židovi danas, kad kažem “Židovi” mislim na fašističku vlast države Izrael, ono što nam je za vrijeme stare NDH bio Hitler. U današnjoj NDH ubijaju se Hrvati sa toliko perverznom strašću da čovjek zbog očaja poželi sam sebi hrvatskom kamom prerezati hrvatski vrat.

 Šutimo. Jedini u civiliziranom svijetu šutimo dok Ameri i Židovi ubijaju Gazu. Veću je šansu za spas od smrti nožem, metkom, plinom pred sedamdeset i četiri godine imao Židov pred Hitlerom nego to danas ima Palestinac pred Amerima i Židovima. Normalni svijet je na nogama. Mladi, stari, djeca, svi su na ulicama svjetskih gradova. Dižu glas protiv najvećeg zla na kugli zemaljskoj. Na demonstracijama u Londonu snimljen je ultra ortodoksni Židov sa palestinskom zastavom u ruci.Prosvjeduju i Židovi u Izraelu. Nije problem u židovskom narodu nego u razbojnicima koji vladaju Izraelom i Amerike koja ih plaća.

 Svi su, dakle, na cesti. Za naše medije to nije vijest. Našim su političarima usta toliko puna američke sperme da će se zbog toga mojim praprapraunucima dizati želudac. Pa ipak, to nam ne bi smio biti alibi kao što onima koji su živjeli za vrijeme one NDH nikad nismo oprostili što su ubijali nevine ili nijemo gledali pokolj.

 Kome ja govorim? Hrvatski narod je jednostavno SMEĆE. Jebe se nama za tisuće pobijene palestinske djece, staraca, žena. Jebe se nama što se na kioscima prodaju novine poput Jutarnjeg lista kome je rušenje aviona koji je letio iznad ratne zone jedina bitna svjetska vijest. Iz dana u dan nas bombardiraju podacima koliko je u avionu poginulo dječice, koliko staraca, koliko stručnjaka za AIDS. Putin je srušio avion. Kad skonča Putin onako kako je skončao Gadafi Zemlja će biti spašena.

 Jebite se, pučaši američkoga kurca! Koliko je staraca pobijeno u Gazi? Koliko je dječice pobijeno u Gazi? Koliko je dječaka danas ubijenih u Gazi moglo postati vrhunskim strčnjacima za AIDS i ne samo za AIDS? Jebe se vama. Palestinci su za vas, kako davno reče Orwel, “ne ljudi”. Tko jebe Plaestince? Isti onaj koji je jebao Židove, cigane, krivomisleće, Srbe…

 Jugoslavije nema. Nitko od građana NDH 2014. neće izaći na cestu i urlati protiv Zločina. Govna smo bili, govna ostali. Meni Jugoslavija nedostaje. Tada sam sebe držala čovjekom. 

izvor: rudan.info ›››

 

G

 

autor tekst 005 ›››

 

 

Vedrana Rudan

 

Vedrana Rudan isprozivala VIP mame kojima je dete "najveći uspeh":

Teško da bi mogla da nosi dete teško 12 kilograma

i da bode po asfaltu štiklama od 12 centimetara

Hrvatska književnica Vedrana Rudan objavila je novu kolumnu i u njoj kritikuje novopečene poznate majke koje se ne utrkuju pred kamerama i pojavljuju na različitim događajima.

 Idealan muškarac je mrtav muškarac, a samo je tuđa žena dobra žena: Vedrana Rudan se brutalno obračunala sa balkanskim stereotipima

 -Ne podnosim Velike Mame. Ne znate o čemu govorim? U Hrvatskoj žive "zvezde" od kojih većina "živi" od odlazaka na kojekakve "evente". Organizator im plati sitnu lovu za pojavljivanje. Pa tako na premijerama loših pozorišnih predstava, otvaranja parfimerija, poslastičarnica i restorana gledamo uvek iste njuške.

 Uglavnom su to žene koje pokazuju pozajmljene modele naših "slavnih kreatora" i frizure naših "slavnih frizera" koje su platili organizatori "velikih" dešavanja. Hrvatska je ozbiljna zemlja. U njoj cvetaju kultura, gastronomija, frizeraj, manekenstvo, poslastičarstvo i sve ostalo što inače cveta u Francuskoj, Italiji i zemljama razvijenim poput naše.

 Slikanje Mama iz hrvatskog šoubiznisa bilo bi tužno da nije žalosno. U ovo doba Dobra koje lebdi u vazduhu dok "adventi" Hrvatskom haraju poput kuge, novorotkinje razneženo pričaju o svojoj dečici. Njihove "princeze" u pink izdanju poziraju u naručju svojih majki, ako majke imaju muža onda ih nosi tata. "Prinčeve" u kolicima vozi mama. Teško da bi mogla da nosi dete teško 12 kilograma i da bode po asfaltu štiklama od 12 centimetara.

 Sirote novinarke moraju da love okolo zvezde i pitaju ih "kako je to biti majka". Uskoro će Isus postati beba, zato je majčinstvo ovih dana sou hot. Mame obučene u pozajmljene "kreacije" počinju da pričaju o majčinstvu. Ono ih je "oplemenilo", "promenilo", "prvi put znaju šta je to bezuslovna ljubav", šta je to "istinski užitak".

 "Istinski užitak" je kada tata i ja svake večeri ušuškamo našu princezu koja obožava kolače iz poslastičarnice "Cvetić", na sebi nosi pidžamice marke "Patkica" jer te pidžamice ne izazivaju alergije koju kod naše curice držimo pod kontrolom kremicom "Antialergić". Suze nam naviru na oči od ganuća kad naše čedo stavimo u krevetić marke "Lagansančić" dok u ručicama drži medu iz prodavnice "Meda & Meda".

 Nisu sve hrvatske Velike Mame samo sirotice koje u iznajmljenim krpicama pokušavaju da opstanu vulgarno reklamirajući sve što sponzor položi oko njih i njihovih kućnih ljubimaca. Ima i uspešnih mama koje ne moraju za hleb da govore kako je njihova princeza luda za haljinama marke "Ljubav mamina".

 Danas je sve roba. Bogate mame znaju da se lova najlakše zarađuje prodajom svoje dečice dok su u pelenama i na sisi. Ionako se siročići ne mogu braniti. Bilo bi zanimljivo kada bi za koju godinu neka od tih Velikih Mama na nekom portalu napisala kako ju je njen petnaestogodišnji sin udario jer mu nije dana dve hiljade kuna za patike i kako je tatu svog deteta našla u klinču sa sinom svoga komšije.

 Modernim majkama dete je "projekat". One se njime ili opsesivno bave ili o njemu, ako imaju posla, opsesivno govore. Besposlene ne znaju da li bi bilo bolje da bilo šta rade, deca nisu nešto čemu treba dvadeset i četiri sata dnevno ugađati. One koje rade od jutra do sutra glupim intervjuima koje čitaju budale poput mene poručuju kako je "majčinstvo" vrhunac njihovog života.

 Uspešne žene vraćaju se kući kada njihovo dete spava. Uspavala ga je poslepodnevna dadilja ili celodnevna baka. U njegovoj blizini nema Velike Mame jer Velika Mama ne bi bila velika da je Velika Mama. Biti Velika Mama, velika onako kako to opisuju naše uspešne gospođe, ne može istovremeno biti i velika umetnica, poslovna žena, pisac sapunica ili glumica u sapunicama. Zato postoje lažne mame kojima je profesija da budu "mame" umesto Velike Mame. Na ogromnu sreću "prinčeva" i "princeza". Imena tih mama retko se spominju.

 Zločesta sam prema ženama? Nisam, samo mrzim glupu potrebu svake žena koja je iz sebe jednom ili više puta u životu izbacila tri ili četiri kilograma žive vage da šest meseci ili godinu dana nakon porođaja govori kako je to njen "najveći uspeh". To? Uspeh? O uspehu na tu temu može da se govori kada "princeza" ili "princ" navrše bar dvadeset i pet godina.

 Roditeljstvo je krvav posao. KRVAV! Ogorčena sam jer sam stara, a godinama sam se nadala da će se žene promeniti i jednog dana prestati da budu jeb*ne glumice. I jeb*ne lažljivice. I jeb*ni našminkani, utegnuti kostur. Da će prestati da budu predmet, a postanu ličnost.

 Lutke čak i ne shvataju da su pročitane, napisala je ona.

 izvor: telegraf.rs ›››

 

G

 

autor tekst 003 ›››

 

 

Vedrana Rudan

Predviđam opaki rat u Evropi!

Požar neće ostati samo na Balkanu! Izbeglička kriza ponovo je zaoštrila odnose između Srbije i Hrvatske. Prethodnih dana sevale su varnice između Milanovića, Vulina, Dačića.To i jeste cilj, kaže poznata hrvatska književnica Vedrana Rudan

 Vedrana Rudan, koja je u javnosti inače poznata kao osoba bez dlake na jeziku, kaže da bi vlasti u Srbiji i Hrvatskoj trebalo da slede primer Mađarske, koja ne dozvoljava migrantima iz arapskih zemalja da uđu na njenu teritoriju.

 - Te ljude, ma koliko da su gladni i žedni, a gladni i žedni su i građani Hrvatske i Srbije, trebalo bi poslati onima koji su im život pretvorili u pakao. To sigurno nisu ni Srbi ni Hrvati - kaže Rudanova.

 Kako komentarišete optužbe sa Zapada da se balkanske države, posebno Hrvatska, nisu pokazale spremne za prihvat izbjegličkog talasa s Bliskog istoka?

 - Ne znam zašto bi mi uopšte trebalo da pokažemo spremnost za ovu krizu! Kakve veze imaju Srbi ili Hrvati sa izbeglicama iz Sirije? S ovom krizom najdirektnije veze ima Zapad, odnosno SAD i bogate evropske zemlje, Nemačka, Francuska i Velika Britanija. Oni nisu pokazali spremnost da reše krizu, iako su prethodno ubijali ljude po Siriji, Iraku i Libiji, razorili im zemlje, ukrali naftu i proterali ih iz njihovih kuća.

 Da li su Mađari na svoju ruku odlučili da podignu žičane ograde i izbjeglice dočekaju s pendrecima i suzavcem, ili su, možda, kako neki tvrde, samo sledili instrukcije drugih, prije svega, Nemaca?

 - Mađari su Evropljani. Nemačka je zemlja koja je isporučivala oružje kako bi se ubijali milioni ljudi širom sveta. Da li je veći grijeh ubijati milione ljudi ili je to razapinjanje žice i ispaljivanje suzavca na izbeglice? Mislim da je odgovor jasan. Uostalom, šta ima Mađarska s tim milionima nesrećnika koji žele da dođu u Evropu? Nema ništa! Ona se brani žicom i suzavcem.

 Mnogi tvrde da će migrantska kriza dovesti do tektonskih poremećaja u Evropi. Kakvo je vaše mišljenje?

 - Ovo je, pre svega, rat SAD protiv Evrope. Amerikanci su se ponovo udružili s bogatim Arapima koji ne žele svoje sunarodnike u svojim državama. Štaviše, oni im plaćaju da beže u Evropu.

 Kako to  mislite?

 - Svi ovi nesrećnici koje viđamo po Srbiji i Hrvatskoj sigurno nisu imali lovu da bi platili brodove, autobuse i taksije da dođu do Evrope. To je sirotinja kojoj je neko platio da ode iz svoje države. Hrvatska je mala i bespomoćna zemlja, Srbija takođe. Ko se usuđuje da  zameri onima koji su gladni, goli i bosi što ne pomažu sebi sličnima? Čime ćemo im pomoći? Evropa sigurno želi da Balkan pretvori u koncentracioni logor za Sirijce, Iračane i ostale. Međutim, Evropa se zeznula u tome što same izbeglice ne žele da ostanu na Balkanu. Predviđam opaki rat u Evropi koji će se voditi različitim sredstvima.

 Da li vas je iznenadilo ponašanje evropskih država i SAD u vezi s ovom krizom? Gde su nestale priče o ljudskim pravima, demokratiji, slobodi kretanja?

 -Ovdje se uporno zaboravlja ko je za sve ovo kriv. Kriva je upravo ta "razvijena" Evropa o kojoj govorite, krive su SAD, krive su bogate arapske države. Zašto bi Srbija ili Hrvatska trebalo da prime 10.000 izbeglica i da budu ljubazne prema njima, a SAD će možda sledeće godine primiti 12.000? To je jedna neverovatno licemerna priča. Neko to vidi, neko ne.

Kako bi u ovoj situaciji trebalo da se ponašaju vlasti u Srbiji i Hrvatskoj?

 - O Srbiji ne želim da govorim, jer nisam njen državljanin, ali da sam ja šef u Hrvatskoj, da imam tu moć, nijedna izbeglica ne bi ostala ovde! Neka idu kod onog ko im je sve ovo napravio. Najbolje bi bilo da idu svojoj kući, tamo odakle su došli i da mir konačno dođe u njihove zemlje. Mir je postojao sve dok se nije umešala Amerika i ko zna koji put uvela "demokratiju" tamo gde ima nafte i gde su njeni interesi.

 Izbeglička kriza ponovo je zaoštrila odnose između Srbije i Hrvatske. Prethodnih dana sevale su varnice između Milanovića, Vulina, Dačića.

 - To i jeste američki cilj. Evropska unija je, ipak, ekonomska sila i naravno da je američki cilj da Evropa opet plane. Da li će plamen sukoba ponovo buknuti između Srba i Hrvata, Hrvata i Mađara, Hrvata i Slovenaca, to je Amerikancima svejedno. Međutim, sigurno je da požar ovog puta neće ostati samo na Balkanu. Biće mnogo veći.

 izvor: kurir.rs ›››

 

G

 

autor tekst 001 ›››

 

 

Vedrana Rudan

ODUSTAJEM  

U subotu sam bila u Budvi na Trgu pjesnika. Organizator Grad teatar. Dočekana sam poput kraljice. Bilo bi pristojno nabrojiti sva imena mojih domaćina. Neću spomenuti ni jedno jer bih sigurno nekoga zaboravila a onda bih se pojela živa. Godinama putujem Jugoslavijom koje nema što ne znači i da ne postoji. Crna Gora bila je do subote jedina republika u kojoj nisam bila. Kakvi su Crnogorci i Crnogorke?

 To preglupo pitanje sebi prije nastupa nisam postavila jer oni koji dolaze na moje večeri naciju ostave doma. Gledamo se oči u oči, mislimo da smo svi ljudi, ništa više ni manje od toga. Drago mi je što se nikad ni u jednom od gradova u kojima sam bila nisam osjećala poput bića na tuđem terenu. Svi mi bivši Jugoslaveni koji smo preko noći postali ono što smo vazda bili ali nam nije bilo bitno živimo u tamnicama.

 Zato sam se u Budvi osjećala dobro. Nas dvije stotine ljudskih bića razgovaralo je istim jezikom o životnoj radosti koje u nama ipak ima makar na trenutak jedne večeri u augustu.

 Možda bih o ovome o čemu ću sada pisati morala posvetiti poseban tekst. Možda? Vjerojatno? Sigurno. Ipak neću. Nemam živaca još jedan dan živjeti na stari način. Ovaj tekst je posljednji tekst na mom blogu. Odustajem. Ne mogu više. Dosta mi je.

 Postoji li neki razlog? Što me uznemirilo do te mjere da više ne želim dva puta tjedno pisati a onda čitati što moje čitateljice i čitatelji misle o istoj temi? Bolje je pitanje, zašto sam uopće krenula pisati blog?

 Na pisanje bloga potakla me činjenica da je rat iza nas, da bismo se svi morali boriti za bolji život, jedni drugima oprostiti ma kako to teško bilo zato jer se normalan čovjek ne može dovijeka hraniti mržnjom. Mislila sam, čovjek zna biti glup, da ja nešto mogu učiniti. Pretenciozna glupača. Nadala sam se da će ljudi na području Jugoslavije prepoznati da su im neprijatelji oni koji su njihove novokomponirane države strpali u džep a ne oni koji se na drugačiji način bogu mole.

 Prelazim na bitno. Ovih dana, ovih posljednjih mjeseci, Hrvatskom se valja takva jeziva mržnja da je ja ne mogu podnijeti. Čini mi se da ni za vrijeme rata nije bila toliko opaka. Ćirilica, latinica, Srbi zločinci, Hrvati žrtve, iskapanje kostiju starih šezdeset, pedeset, četrdeset, dvadeset godina… Tko normalan može preživjeti toliku količinu zla?

 Ja bih, da sam ona stara, lovila sijače hrvatske mržnje, otkrivala kako se oni ne bore ni protiv ćirilice ni protiv Srba nego samo žele u džepove strpati ovu siću koju još nisu pokrali. Tko sam ja? Da li je moj posao narodu ili narodima koji ne žele ni gledati ni progledati otkrivati istinu? To moj posao sigurno nije a totalno je suludo vjerovati da ću svojom “mirotvornom misijom” pomoći bilo kome da progleda.

 Na strani naših pokvarenih političara, bankara, Crkve i ostalih zločinaca širokoga spektra su svi mediji u kojima rade robovi spremni za sto kuna po tekstu, ako ih dobiju, napisati najstrašniju laž. Nakon objave će preko portala krenuti horde ratnika zapjenušanih gubica i ubijati riječima “njihove” i krivomisleće “naše”. Njima, glupanima, nisu problem hrvatski bankari kojima će plaćati danak u krvi dok budu živi, njima nisu neprijatelji “vođe” koji ih hrane mržnjom da bi se dokopali još više moći. Njima glupanima jedina je radost preko neta “četnike” ili “ustaše” hvatati za grlo pa im, zasad, virtualno tupim nožem rezati vratove.

 Drage moje čitateljice, dragi moji čitatelji, od danas bez mene. Odustajem. Ovu bijednu zemljicu napušta sve što ima malo soli u glavi. Ja izbora nemam. Ostajem ali ni na koji način ne želim učestvovati u ratu koji se Hrvatskom širi poput kuge.

 Ipak, nedostajat ćete mi. Pozdravljam vas, da budem malo patetična na kraju, od srca koje će do smrti kucati samo u slavu dobrih ljudi. Jebeš sve nacije, sve razlike u boji kože, sve vjernike koji misle da su jedini pravi, jebeš sve gadove kojima nikad dosta zlata, krvi i moći.

 izvor: rudan.info ›››

G