To shvatite, kada
vidite ljude koji, kada im je to najviše trebalo, nikada
ničega nisu imali dovoljno...
Odaju ih njihove oči,
koje su se pretvorile u rupe bez dna ...
Kada "oni", tjerani
nezajažljivom željom i uz pomoć rđavih vremena, dođu do moći,
brzo postaju svjesni razmjera svojih potreba.
Nakon početnog
zadovoljstva, brzo postaju svjesni da svoje praznine, nikada
neće moći popuniti...
Čak će im se, koliko
god da su sada visoko, stalno pričinjavati i na javi i u snu,
da jauke njihovih crijeva čuju svi, a da su njihovi ožiljci
na srcu i u Duši, svjedoci njihove ništavnosti.
Previše dugo su, do
kodiranja svog mentalnog sklopa, živjeli u sjenci drugih
ljudi i neispunjenih potreba.
autor
poslanica