Posle Drugog svetskog rata, 
					skoro sve evropske zemlje, postale su demokratske 
					parlamentarne države, u kojima je po proklamovanim Ustavima 
					upostavljena nezavisna sudska, izvršna i sudska vlast.
					
					 Kako je to bilo u praksi, ne 
					znamo, ali znamo da je u bivšoj Jugoslaviji sav njen 
					unutrašnji život bio po volji jednog čoveka, a u Srbiji, od 
					2006, kada je blagodareći Crnoj Gori opet postala Srbija, 
					nije se mnogo promenilo u odnosu na stanje za vreme Tita, a 
					sa poslednjom Vladom u potpunosti je isto, još i gore, jer 
					je postala zavisna u svemu od Zapada, koji je rušenjem 
					Berlinskog zida  uveo tzv. tranziciju u svim istočnim 
					zemljama, bivšim zavisnicima rasturenog Sovjetskog Saveza. 
					Ovo utoliko pre, što je Srbija jedina zemlja ne samo u tzv. 
					regionu, zasnovana na imitiranju proklamovanih evropskih 
					vrednosti, potpuno negirajući svoju prošlost i svoju 
					nacionalnost. Šta više, njen premijer je pozivao škole da ne 
					uče decu prošlosti, već budućnosti, po evropskim uzorima.
					
					 Pri tom treba se setiti da su u 
					vreme dve Nemačke, predstavnici ondašnje Evrope, neprestano 
					ponavljali  da se Nemačka može ujediniti samo u okviru 
					Evrope, a desilo se suprotno – Evropa se ujedinila u okviru 
					Nemačke, postajući  njen apsolutni gospodar.
					
					 Za tu i takvu  Nemačku postoji 
					samo jedna stepenica iznad nje –  Amerika, u ime koje i 
					vlada Evropom. Treba ipak reći da  između njih postoji 
					potpuna saglasnost u svemu, ali i nemačka poslušnost.
					
					 Premijer poslednje Vlade u 
					Srbiji (pazite, ne – Srpske vlade!) ne jednom je izjavio da 
					se Srbijom ne može vladati bez podrške Amerike! Uz to,  da 
					će on svim silama nastojati da Nemačku dovede na Balkan! A u 
					Prvom svetskom ratu izginulo je preko milion Srba da spreče 
					upravo dolazak Nemaca u Srbiju i na Balkan!
					
					  „Neću da kvarim prijateljstvo 
					sa Nemačkom,  pre ću otići iz vlade“.
					
					 A predsednik države, „Srbija je 
					iskreni i otvoreni partner Nemačke“ Iskren – da, ali partner 
					nikad, jer ko je današnja Srbija da bi bila partner 
					gospodaru Evrope!
					
					 I dok se u Evropi, povodom 
					migranske najezde, izražava sumnja u političku i državničku 
					vidovitost Angele Merkel, Vučić brzo izjavljuje da je 
					„Merkel lider Evrope, i ja sam na njenoj strani!“
					
					 Šta li će mu ovo ulagivanje 
					doneti, uskoro će se videti, mada  nemačka kancelarka još 
					uvek drži Vučića na kosovskim uzdama. Jadan čovek!
					
					 U vreme kad premijer sa Dačićem 
					i  ministrima  ide u Moskvu za koju posetu ruski poslanik 
					Čeputrin izjavljuje da nije uobičajena, da Rusija mnogo od 
					nje očekuje, a Vučić  da  će „naši  odnosi prijateljstva i 
					saradnje u budućnosi – ako je to moguće – „,sećamo se ili 
					čak čitamo ovakve izjave:
					
					 Gašić: „ saradnja Srbije i NATO 
					kroz program „Partnerstvo za mir“  sve je intenzivnija i 
					sadržajnija,“
					
					Gašić, razgovarajući sa Kirbijem, 
					zaključeno je da je „Vojna saradnja  sa SAD  dominantna u 
					odnosu na druge zemlje. Za 2016.  predviđeno je 127 
					aktivnosti  Polovina naših vojnih vežbi biće sa SAD“.
					
					 „Vojnici Srbije (26.okt), sa 
					Amerikancima, Albancima  i Crnogorcima,  već nekoliko dana,  
					u centru za obuku  u Nemačkoj,  pripremaju se za 
					realizaciju  vežbe „Zajednička odlučnost V“!
					
					 I posle neuobičajene posete 
					Moskvi, uz  niz potpisanih ugovora, o kojima nismo mnogo 
					saznali,  sem da ćemo „nabaviti  defanzivno a ne ofanzivno 
					oružje, jer mi nećemo nikada nikoga napadati“, ceo 
					informativni prodstor prekrila je poseta švajcarskog 
					ministra obrazovanja, s kojim je dogovoreno uvođenje 
					njihovog dualnog obrazovanja, i uopšte kako da učimo od njih 
					da radimo, jer „srpski idiotski zakoni  su donošeni samo 
					zato  da ne bismo radili“, kako je izvoleo izjaviti svom 
					gostu, naš radni premijer.
					
					 Uz razgovore sa švajcarskim 
					gostom, došlo je do jednog od tolikih sastanka Vučića i 
					Kirbija (3.nov.) i ovakva, uobičajena, izjava: „Bilateralni 
					odnosi su u usponu. Postoje velike mogućnosti  za 
					unapređenje saradnje u svim oblastima!“
					
					 Naravno, sad će opet oživeti 
					priča o sedenju na „dve stolice“, mada ako one i postoje, na 
					njima se  ne sedi, već kraj njih se – kleči.
					
					 Doduše, s obzirom na Dačićeve 
					dimenzije, možda bi on mogao da upotrebi dve stolice, mada 
					je i to sumnjivo, jer je već jednom izjavio: „Budućnost 
					Srbije je u NATO“, što je njegov nekadašnji  koalicioni 
					partner, Tadić, pre neki dan odlučno ponovio!
					
					 Jelena Guskova, ruski i naš 
					akademik, stručnjak za Balkan, dala je ovih dana jedan veoma 
					indikativan  intervju „Novostima“ u kom je rekla i ovo:
					
					 „Od trenutka ulaska Srbije u 
					NATO, sve bi se promenilo u odnosima između Rusije i Srbije.
					
					 EU neprestano uslovljava Srbiju, 
					dovodeći je pred teške odluke i izbore. I dok ne ostvari 
					svoje ciljeve, neće prestati  sa politikom uslovljavanja,  
					koja strahovito otežava život u srpskoj državi.“
					
					 Rekla je i jednu poražavajuću 
					ali istinitu stvar, za  svaku zapadno orijentisanu vladu u 
					Srbiji. Naime, da „nijedna nije uspela  da promeni osećanje 
					naroda  koji većinski voli Rusiju“. Otuda „za moju zemlju , 
					Srbija  je jedinstven prijatelj u svetu. Možda čak jedini„
					
					 Hvala, gđo Guskova!
					
					 Na rečenoj „promeni“ zasnovana 
					su sva zapadna uslovljavanja Srbiji, što je ovih dana 
					potvrdio i prof Miodrag Zec:
					
					 „EU podržava Vladu  i Vučića  
					zato što  misli  da će im predati Kosovo i Republiku Srpsku. 
					Evropu ne interesuje šta se u Srbiji događa , već da se 
					konačno završi kosovski problem i da se ide u pravcu 
					priznavanja kosovske države. Drugo  pitanje  zbog koga je EU 
					zainteresovana  za nas,  jeste da se što pre ugura RS u 
					centralizovanu Bosnu.
					
					 Vlada Srbije  sa Vučićem ima 
					podršku EU jer je procenjeno  da je spremna  da se ostvare 
					ta dva cilja i da istovremeno  obezbedi unutrašnju 
					stabilnost.
					
					 Nije problem što je propala naša 
					država. Problem je što je propalo društvo,  jer društvo 
					stvara državu.
					
					 U Srbiji  mladi se pitaju  ima 
					li smisla biti najbolji đak  kad se obično oni ne mogu 
					zaposliti,  a država im šalje poruku  da se učlane  u 
					partiju  kako bi mogli da dobiju radno mesto.
					
					 Nama je potrebno da izgradimo 
					društvo a to se mora početi od  obdaništa i osn. škole.
					
					 Na 
					svaku upitnost, vlast reaguje agresivno.“
					
					 Javio se još jedan ugledni 
					profesor, dr Miladin Ševarlić  pišući u „Geopolitici“ o 
					pljačkaškoj  rasprodaji  plodnog zemljišta u Vojvodini, 
					ogromnog  poljoprivrednog preduzeća PKB, strancima,  i uz 
					njih Telekom, pitajući se, na kraju, sa čime ćemo ostati, 
					što stvara dohodak?
					
					 Vučić mu je odgovorio, „Srbija 
					će biti bolja posle Vučića, od Srbije pre Vučića!“ to jest, 
					ako bude opšte opstala i postojala.
					
					 Tada će se konačno znati i 
					priznati da je ova današnja država bila  zasnovana na 
					prevarama i lažima.
					
					 Tako se  pre dve godine naveliko 
					pisalo i pričalo o izgradnji brze pruge Beograd – 
					Budimpešta, koja je trebalo ovog septembra da počne da se 
					gradi, Mi smo i tada pisali i sad to ponavljamo da je nama 
					potrebnija brza pruga  Niš – Beograd, jer je to žila 
					kucavica Srbije.
					
					  Ali, ništa od svega toga, na 
					srpskim prugama vozovi saobraćaju sporije no kad su 1884. 
					puštene u  promet. Doduše, Zorana Mihajlović je izjavila da 
					će ove godine biti obnovljeno 100 km. železničkih pruga.
					
					 Onda je objavljeno da će 23. 
					nov.2013. doći kineski stručnjaci i zajedno sa ondašnjim 
					ministrom saobraćaja Antićem, obići celi trasu od 400 km, i 
					da će kad pruga bude završena, vozovi od Beograda do Pešte 
					voziti samo tri sata. Došlo je do sastanka kineske i srpske 
					delegacije sa nadležnima iz Mađarske i Srbije.
					
					 Kasnije, posle rekonstrukcije 
					vlade Srbije, kada je ministar saobraćaja postala Zorana 
					Mihajlović, ona je rekla:„Pruga Beograd – Budimpešta neće 
					završiti kao Južni tok. Ovo je ozbiljna stvar. I biće gotova 
					za 2 ˝ godine“
					
					 Vreme je isteklo, o tome se 
					ćuti. Čak i sa mađarske strane, valjda i zato, što su 
					zauzeti dizanjem žičanih prepreka na putu migranata… a mi, 
					opet, izgradnjom prihvatilišta za migrante, u koja su ušla, 
					pišu – tajno! – i  napuštene kasarne (kralja Milana), koje 
					nisu prepravljane i prilagođivane kad su naše izbeglice 
					bežale iz Hrvatske! Ali, za ovo sadašnje prepravljanje Vučić 
					dobija aplauze iz Evrope, mada ne i ulaznicu za EU, koja je 
					rezervisana za priznavanje Kosova.
					
					 Bilo je reči i o prodaji stanova 
					na kulama Beograda na vodi, da postoji veliko interesovanje, 
					i da je za jedan dan otišlo preko 70% stanova.
					
					 Međutim, nisu prodavani stanovi, 
					već  je vršeno njihovo rezervisanje,a ugovori za te 
					rezervacije plaćali su se 1.000 evra, nepovratnih.
					
					 Ugovori, 
					pak, nisu viđeni. A pare, valjda jesu.
					
					 Ko će sad tu koga da prevari i 
					slaže, mladi će videti i dočekati. To jest, ako su oni bili 
					ti koji su uleteli u te „rezervacije“ sa 1.000 evra..
					
					 Tek, kako danas stoje stvari, 
					ništa se ne zna sigurno i izvesno, sem, kako  je lepo, tu 
					skoro, neko rekao „SNS nema alternativu“, pa dakle ni Vučić, 
					koji sebi osiono sve dozvoljava, samo da bi se dopao 
					zapadnim gazdama. Ispunjavajući sve naloge, čak daleko više 
					nego što oni traže.
					
					 Ali, ovih dana desilo se čudo. 
					Odbio je da ispuni odobrenje MMF-a za povišenje razbojnički 
					smanjenih penzija. No, i to je dodvoravanje i nastojanje da 
					se dopadne zagovornicima štednje iz EU.
					
					 Međutim, on neće da povećava 
					penzije do maksimuma koje je odobrio MMF!
					
					 Eto, 
					ja neću!
					
					  Malo ko bi ovako otvoreno to 
					rekao, ali on se ponaša odgovorno  i  vodi računa o 
					interesima zemlje. Ne interesuje me  ko će da glasa za mene, 
					kao što je to bilo decenijama, kada se samo mislilo kako da 
					se time sačuva radno mesto, a ne posao i konkurentnost na 
					tržištu!“.
					
					 Naravno, njega ne interesuje, 
					niti pogađa ono što je objavilo Udruženje sindikata 
					penzionera, da je užasna beda ovladala u redovima tih ljudi, 
					od kojih je razbojnički otet deo penzije koji predstavlja 
					njihovu radom stečenu imovinu, te nije čudo što je, po 
					evidenciji rečenog Sindikata, ove godine, među njima više od 
					26% smrtnih slučajeva, nego ranijih godina.
					
					 Trebalo bi reći Vučiću da se i 
					sa ovim pohvali, i da je i to posledica i dokaz njegove 
					brige za budućnost zemlje!
					
					 Bivši ministar Saša Radulović 
					izjavio je pre nekog vremena, da će stati na stranu 
					opljačkanih penzionera, i tužiti državu Strazburu za 
					otimanje onog što je njenim Ustavom zagarantovana i 
					neotuđiva imovina.
					
					 Kažu da će to isto učiniti i 
					pomenuto Udruženje penzionera Srbije.
					
					 Bilo bi dobro i pošteno, da 
					državu Srbiju zastupa na sudu u Strazburu lično Vučić, kao 
					diplomirani pravnik, doduše  bez sudskog ispita.. I da tamo 
					potvrdi ono što svakog časa izjavljuje, da je „Srbija  jedna 
					od najuglednijih zemalja Jugoistočne Evrope“.
					
					 Ko zna, možda on smatra da ovo 
					brže slanje penzionera na onaj svet, takođe spada u tu 
					najuglednost.
					
					
					
					Aferim!
					
					
					
					 Da završimo.
					
					 Vučić je u Moskvi, gde je rekao  
					da  su „Srbija i Rusija  prijatelji na racionalnim osnovama“ 
					(na emocionalnim on je sa Amerikom i Nemačkom), izjavio  da 
					je očigledno  da neko ulaže mnogo napora  u destabilizaciju  
					odnosa na Zapadnom Balkanu . On zna  i koje su to snage, ali 
					neće o tome govoriti.  U okviru rasta tih tenѕija  na 
					Balkanu,  pokušaji su destabilizacije  u podgorici, Skoplju 
					i prištini, s namerom da se prenesu  na Banja Luku, sarajevo 
					i beograd.
					
					 Zašto bih ja o tome govorio 
					javno, Dovoljno je da znam ja, da zna moja vlada, i da 
					preduzima korake“.
					
					 Deset dana kasnije, 3.nov., 
					Merkel će biti konkretnija od svog pulena,  tvrdeći  da 
					„postoji opasnost oružanih sukoba  na Balkanu, kroz koji 
					prolazi većina izbeglica, u slučaju da Nemačka zatvori 
					granicu sa Austrijom.“
					
					 Ako ona to zna, zašto bi onda 
					zatvarala granicu sa Austrijom?
					
					 Srećom, ruski specijalci, kako 
					je javljeno, će doći da pomognu našoj policiji da. među 
					migrantima, otkriju teroriste.
					
					 I šta će onda biti? Hoće li ih 
					Nemačka prihvatiti ili će ih svojim avionima preneti u 
					Siriju, odakle ih je lično Merkel pozvala u Nemačku, ko u 
					obećanu zemlju…
					
					
					
					
					izvor: intermagazin.rs ›››